Kontrarevolucija 2020. odgovara na ustanke 2019.

Tko god se stavi u kožu bilo koje od organiziranih moći kojima je u interesu održati svjetski poredak, složit će se: ove jeseni 2019., vrijeme je da se zazviždi za kraj igre. Ne može se dopustiti da se među manje “politiziranim” narodima proširi tako drski revolt protiv vođa i “elita”. Sve to nije prihvatljivo. Tim više što ono što dolazi u pogledu ubrzanja klimatske i ekološke katastrofe, “poremećaja” tržišta rada novim tehnologijama i migracijom cijelih populacija, ne nagovještava nikakav povratak smiraja na horizontu. Sve to ide predaleko. Miševi su previše plesali. Moramo biti pet koraka ispred ako želimo zadržati kontrolu nad situacijom. Vrijeme je za poduzeti great reset, kako bi rekao Klaus Schwab, predsjednik WEF-a.

Srećom po nas, nismo svedeni na nagađanja o tome što se događa u glavama moći ovoga svijeta: dovoljno je pročitati izvješća bezbrojnih think tank-ova, prognostičkih jedinica i drugih studijskih centara koji djeluju kao mozak akumuliranog kapitala. Za jesen 2019., korisno je pozvati se na “Doba masovnih demonstracija” koje je u ožujku 2020. objavio Center for Strategic and International Studies (CSIS) u Washingtonu. CSIS je referentni think tank kompleksa nacionalne sigurnosti SAD-a. Henry Kissinger još uvijek tamo ima svoj ured. Zbigniew Brzezinski je ondje držao poziciju sve do svoje smrti 2017. “CSIS je posvećen pronalaženju načina za održavanje američke prominencije i prosperiteta kao sile za dobro u svijetu”, kaže stranica. Ako se želi dobili osjećaj zabrinutosti koja je vladala u Washingtonu te jeseni 2019., treba otvoriti “The Age of mass protest”: “Između 2009. i 2019. broj protuvladinih demonstracija u svijetu rastao je 11,5% godišnje […] 16. lipnja 2019., 2 od 7,4 milijuna stanovnika Hong Konga marširalo je – gotovo četvrtina populacije grada. Na vrhuncu demonstracija u Santiagu, u Čileu, 25. listopada 2019., gomila je dosegla 1,2 milijuna – također gotovo četvrtinu od 5,1 mještana Santiaga. […] Živimo u doba globalnih masovnih demonstracija, povijesno bez presedana po učestalosti, dosegu i veličini. […] 2008., na vrhuncu globalne financijske krize i prije arapskog proljeća, bivši američki savjetnik za nacionalnu sigurnost Zbigniew Brzezinski identificirao je “globalno političko buđenje”. Prema njemu, novo doba globalnog aktivizma je u osvitu. Napisao je: “Prvi put u povijesti, gotovo cijelo čovječanstvo je politički aktivirano, politički osviješteno i politički interaktivno.” […] Svjetske vlade nisu spremne za rastuću plimu očekivanja građana prevedenih u masovne političke demonstracije i druge manje očite oblike. Odgovor na rastuću nepovezanost između građanskih očekivanja i sposobnosti vlada da ih ispune mogao bi biti izazov jedne generacije. […] Ipak, uznemirujuća značajka ove ere masovnih demonstracija zajednička je poveznica koja ih ujedinjuje: biti bez vođe. Građani gube vjeru u svoje vođe, elite i institucije te izlaze na ulice iz frustracije, a često i gađenja.”

Evo, na tome smo bili, u Washingtonu, tog kraja 2019., prije pojave božanskog iznenađenja novog koronavirusa. Priznajmo da, suočeni s titanom koji se uspinjao, s brojem protuvladinih demonstracija koje su slijedile eksponencijalnu progresiju, sa svom tom omladinom koja je počela prosvjedovati posvuda na planeti zbog odrastanja u svijetu sačinjenom od suša, toplinskih udara, masovne nezaposlenosti, glupih start-upova, slabljenja Golfske struje, intoksikacije svega i umiranja oceana – antiterorizam više nije bio ni od kakve pomoći, činio je olovni uteg. Bio je potreban novi instrument, sposoban definitivno zamrznuti sve ove odvratne masovne demonstracije. Kao što smo vidjeli, novi instrument nije baš bio prikraćen veze sa starim. I kako dobro objašnjava Peter Daszak, predsjednik njujorške ekološke nevladine organizacije EcoHealth Alliance – znatiželjni ekolog koji u slobodno vrijeme voli citirati Donalda Rumsfelda, za jednu originalnu nevladinu organizaciju, u kojoj nema odbojnosti prema intenzivnoj suradnji s pentagonskim programima bioobrane – u New York Timesu: “Pandemije su poput terorističkih napada: znamo otprilike odakle izviru i što je za njih odgovorno, ali ne znamo točno kada će sljedeća nastupiti. S njima se mora postupati na isti način – identificiranjem svih mogućih izvora i njihovim razoružavanjem prije udara sljedeće pandemije.”

Ono što je pikantno je da ovaj čovjek koji traga za “prirodnim” zoonotskim prijetnjama kao što drugi tragaju za “terorističkim prijetnjama”, također je onaj koji je napisao i pribavio potpise dvadeset i sedam renomiranih znanstvenika u Lancetu od 19. veljače 2020. za poznato pismo koje ratnički izjavljuje: “Solidarni smo u oštroj osudi teorija zavjere koje sugeriraju da Covid-19 nema prirodno podrijetlo […] i premoćnom većinom zaključujemo da ovaj koronavirus ima izvor u divljini. […] Teorije zavjere samo stvaraju strah, glasine i štetu koji ugrožavaju našu globalnu suradnju u borbi protiv ovog virusa.” To je ono što se zove preuzimanje vodstva.

Kakvo razočaranje je za njegove supotpisnike bilo saznati ubrzo nakon toga da je nevladina organizacija Petera Daszaka zapravo bila financirana milijunima američkog National Institute of Health-a i National Institute of Allergy and Infectious Diseases-a doktora Faucija radi provođenja eksperimenata na koronavirusima šišmiša na wuhanskom Institutu za virologiju! Eksperimenata tako nevinih poput onoga koji se sastoji od presađivanja Spike-proteina na osnovnu strukturu SARS-CoV virusa radi promatranja njegovog patogenog učinka na pluća “humaniziranih” miševa. I za jednu bliskost, također anegdotalnu, da je Peter Daszak u petnaest godina objavio dvadesetak studija sa znanstvenicima kineskog Instituta. Također se može zamisliti frustracija ovih supotpisnika kada su u rujnu 2021., nakon tajanstvenog curenja informacija otkrili zahtjev za financiranje podnesen 2018. DARPA-i od EcoHealth Alliance-a radi provođenja eksperimenata zadobivanja-funkcije, u wuhanskom P4 laboratoriju, koji se sastoje od umetanja na Spike-protein koronavirusa sličnog SARS-u mjesto cijepanja furina koje bi omogućilo značajno povećanje njegove zaraznosti među ljudima – to isto mjesto cijepanja koje je toliko zaintrigiralo istraživače otkako su počeli proučavati SARS-CoV-2 budući da ga nijedan od virusa iz njegove obitelji, sarbekovirusa, ne posjeduje. Taj istraživački program je prikladno nosio svoje ime “Project DEFUSE” (Projekt Deaktivacija). Izbor Instituta u Wuhanu nije bio neprikladan, budući da je njegov glavni virolog, dobar prijatelj Petera Daszaka, povezan s jednim od glavnih savjetnika za bioterorizam kineske narodne armije. Ne preostaje nam nego zažaliti što je potonji učinio da baza podataka s popisom svih virusa na kojima je institut iz Wuhana radio od rujna 2019. nestane. U tim okolnostima, bilo je zasigurno imperativno da Peter Daszak čini dio Lancetove komisije za podrijetlo SARS-CoV-2 kao i one WHO-a poslane u Kinu radi istraživanja tog pitanja, komisije koja će zaključiti da je “teorija laboratorijskog curenja vrlo malo vjerojatna”.

Uostalom, Allen Dulles je u konačnici bio imenovan članom komisije Warren za pitanje ubojstva Johna Kennedyja, a u Rockefellerovoj komisiji 1975. povjeren mu je zadatak istražiti more “ilegalnih aktivnosti” CIA-e u Sjedinjenim Državama 1960-ih, nakon uznemirujućeg niza otkrića.

Kako li je naporno je moralo biti za DARPA-u, kao i za Petera Daszaka što moraju dvije godine “pandemije” šutjeti o temi “project DEFUSE”. I sve to iz čistog poštivanja vojne tajne. 

Evo čovjeka čije su šutnje, laži i poricanja vrijedne, dugoročno, najboljih istraga. 

Peter Daszak se s pravom može prijaviti za titulu najsumnjivijeg čovjeka tog razdoblja.

Krajem 2019. golema kriza globalnog upravljanja bila je u tijeku.

Povijesni prozor mogućnost se otvarao.

U Francuskoj, zvjersko slamanje Žutih prsluka još uvijek je bilo svima na umu, a policija je bila gotovo jednako omražena kao i režim koji je sadistički branila.

Mogućnost izlaska iz tračnica sjebane budućnosti privlačila je sebi cijele narode.

Nešto se moralo učiniti. Bilo je nužno povratiti kontrolu, pod svaku cijenu.

Oni za koje bi jedna takva bifurkacija označavala gubitak pokušali su je zamijeniti smicalicom s ciljem ostajanja na tračnicama svoje profitabilne apokalipse.

Proglasili su mogućnosti zatvorenima i htjeli su obrnuti znak tekućeg povijesnog prijeloma preokretanjem revolucionarnog otvaranja u vrtoglavu intenzifikaciju njihovog zahvata.

Budući da je prevrat bio neizbježan, pokušali su ga nekako učiniti svojim.

Ono što je manja sila s interesom u održavanju svjetskog poretka mogla očekivati ​​od gromoglasnog proglašenja pandemije bilo je:

– brutalno oblaganje “prirodne” peripetije povijesnim krešendom;

– obnovu svih autoriteta – policije, znanosti, medija, poduzeća, države;

– zamjenu nepovjerenja prema onima koji vladaju nepovjerenjem prema svim drugima;

– izolaciju bića u njihovom “društvenom balonu” i posljedičnu nemogućnost svakog masovnog zahvata;

– divovski hold-up svake sposobnosti projekcije u vremenu, anticipacije i organizacije;

– legitimaciju kontroliranja svih ljudskih interakcija “za dobro svih”;

– derealizaciju cijele protekle povijesti pred daljinski upravljanom tjeskobom trenutka;

– učinak tunellinga povezan sa strahom i oskudicom, gdje blijedi sve što nije u svojstvu neposrednog preživljavanja – psiholozi s Harvarda su dobro proučili to pitanje;

– paniku koja činjenicu očuvanog rasuđivanja mijenja u luksuz, a onu povlačenja korak unazad u provokaciju;

– raskid povijesne niti u nastajanju i raskid sa svom prethodnom povijesti. 

Unatoč upornosti pobuna sve do srca Washingtona tijekom nemira povezanih s Georgeom Floydom, mora se priznati da su, u početcima, ti učinci bili ostvareni iznad svih očekivanja.

Nismo se, dakle, uzalud pripremali.

Bilo kako bilo, “otvoreno društvo” neoliberala čak ni zemlja više ne želi. Oklada na stabilizaciju putem ubrzanja blef je sa slabom rukom.