Matematička “nedostupnost” i logički temelji psihoanalize
Druga interpretacija “nemogućeg” u “Nemogućoj školi psihoanalize”: Zašto većina škola posrće i ne funkcionira?
Polazište sastanka je Lacanov tekst L’Etourdit i njegov odgovor Simone de Beauvoir: “Drugi spol” je glupost. Nerazumijevanje lakanovskog Realnog u glavnim psihoanalitičkim institucijama kao dio istog problema.
Je li psihoanaliza znanost? O logičkim temeljima psihoanalize kao znanosti partikularnog – koncept ‘nedostupnosti’ u matematici. Kako čitati Lacanovu rečenicu: “Nema spolnog odnosa.”? Ilustracija nemogućnosti odnosa pomoću Zenonove aporije: utrka Ahileja i kornjače.
O realnim brojevima u matematici i pojmovima nedostupnosti i beskonačnosti – Georg Cantor i Kurt Gödel. Zašto “nedostupnost” (za Gödela) počinje s brojem 2? Kritika Badiouove ontologije. Polazišna točka logičkih temelja psihoanalize: imamo samo jedno nesvjesno, samo je jedan spol, samo je jedna klasa (na političkoj razini) – jer je jedan označitelj (falus) koji funkcionira različito prema funkciji muške ili ženske strane. ‘Nedostupnost’ u psihoanalizi promatrana iz dvije perspektive: nedostupnost i falički jouissance – jezik koji promašuje stvar kao Ahilej kornjaču; nedostupnosti i ženski (Drugi) jouissance koji cilja s onu stranu jezika, ali je referent samog jezika.
O supstancijaliziranju nesvjesnog kao jednoj od posljedica nerazumijevanja lakanovskog Realnog.
Diogen i cinici – zašto se nemogućnostima mišljenja može pristupiti samo unutar mišljenja. Logika utemeljuje mogućnosti mišljenja, a na njima se temelji “stvarnost” u kojoj živimo.
“Ovaj svijet, kažem vam, nije ništa drugo do fantazija koja se drži za jedan određeni tip misli”
Lacan
O Žižeku i zahvaćanju posljedica koje slijede temeljem razumijevanja lakanovskog Realnog na političkoj razini.
Subjekt unutar tri registra: Istina, znanje i jouissance. Istina na strani Simboličkog – pokušava si probiti put kroz govor. Znanje jest nesvjesno – bez subjekta – na strani Realnog. Između istine i znanja – jouissance. O dobrom i lošem jouissanceu i vezi subjekta s istinom.
Dvoličnost Nesvjesnog – dio kojem subjekt može pristupiti i dio koji ostaje nedostupan (kroz izvorno potiskivanje).
Parmenid i Jedno: Imamo li “nešto” Jednog?
O ispravnom imenovanju stvari i subjektivnoj revoluciji kao preduvjetu kolektivne revolucije.
