Koncept virtualnosti i traume – retroaktivnost u psihoanalizi
Što je “nemoguće” u “Nemogućoj školi psihoanalize”? Usporedba škola psihoanalize i sveučilišta – “politička inteligencija” i odstupanje od potrage za znanjem (savoir). O dominaciji Sveučilišnog diskursa u školama psihoanalize – psihoanaliza bez Realnog psihoanalize.
“Organi bez tijela – Deleuze i posljedice” (S. Žižek): razrada odnosa između Realnog i virtualnog: Razlikovanje “stvarnosti virtualnog” od “virtualne stvarnosti”. Povezivanje Lacanove trijade Imaginarnog, Simboličkog i Realnog s konceptom virtualnosti.
Vjera u sustav i funkcija autoriteta: kako sama prijetnja sačinjava Zakon. O nemogućnosti izravnog vjerovanja kao karakteristici Simboličkog virtualnog – kad vjeruješ, uvijek vjeruješ da vjeruješ.
Virtualno Realno kao pozadina zapisanih, formalnih zakona i pravila – nepisana, opscena pravila koja povezuju zajednicu i njihova veza s Freudovim konceptom Nad-Ja. Idealni Ja, Ja-ideal i Nad-Ja u vezi s trijadom Imaginarno-Simboličko-Realno. Nad-Ja u Freudovo vrijeme i promjena paradigme psihoanalize danas – o uživanju (konzumiranju, profitiranju) kao prisili.
O razvoju koncepta traume – Freudov preokret u analizi Čovjeka-vuka. Film Blue Velvet (David Lynch) i voajerska scena u apartmanu: “traumatični događaj” kao ono što se ne uklapa u subjektov Simbolički prostor. Naknadno nastupanje Realnog – dolazak sjećanja radi nemogućnosti subjekta da potpuno “zašije” (riječima, značenjem) nastalu “rupu” u Simboličkom prostoru – sjećanje zauzima status traume naknadno (Nachtraglich kod Freuda). Realno kao logički moment – ono što je “bilo moralo nastupiti” – retroaktivna logika označitelja. O podudarnosti Freudovog i Einsteinovog preokreta u kvantnoj fizici: prelazak s Posebne na Opću teoriju relativnosti (primarna zakrivljenost Svemira). Simbolički prostor kao uvijek već proderan – Realno kao unutarnja granica Simboličkog – neshvaćanje Freudovog preokreta, nesupstancijalnosti (virtualnosti) Realnog kao put u jungijanizam – Žižekova kritika J. A. Millera i C. Soler.
Politička dimenzija Lacana i Realno kao virtualno – o apriornoj nemogućnosti funkcioniranja društva i posljedicama odbacivanja tog Realnog (traženje vanjskih krivaca – Židovi, imigranti i dr.).
Rasprava etike nužne za angažman u Nemogućoj školi psihoanalize. Obećanje Kapitalističkog diskursa “Sve je moguće” i pojašnjenje Lacanovog odgovora “Nemoguće se dogodi!”. O interpretaciji u psihoanalizi i antagonizmu psihoanalize i psihoterapije, psihologije, koje simptomima pronalaze značenja.
O spolnoj razlici i izostanku komplementarnosti između muškaraca i žena. Nad-Ja i politika: Pseudoliberalizacija – novi zakoni i zapovijed uživanja. Ekologija kao ideologija danas.
