Etika Analitičarevog diskursa i paradoksi jouissancea
Ovaj sastanak Christian Dubuis Santini započinje analizom kratke Lacanove rečenice, kojom nastoji ponuditi putokaz u potrazi za odgovorom na nemoguće pitanje: Kako čitati Lacana?
“Nisam ja taj koji će pobijediti, već diskurs kojem služim.”
Lacan
Služenje diskursu ispred pitanja pobjede/ poraza. Na što staviti naglasak u svom vlastitom životu? O promjeni diskursa (ideologija): Zašto je nemoguće izaći iz ideologije? Lacanovo učenje o četiri diskursa: znati u koji diskurs si uhvaćen – preduvjet svake analize. Tumačenje Gospodarevog i Sveučilišnog diskursa u kontekstu podučavanja. Navigiranje između diskursa: Zašto je Lacanov rad, pogotovo rad na četiri diskursa, najnapredniji rad na političkoj razini te neophodan u političkim mrtvouzicama u kojima se nalazimo (sastanak iz 2016.).
“S onu stranu načela ugode”: O istovjetnosti Freudovog načela ugode i načela stvarnosti, te njegovim dvojbama u odnosu na “nagon smrti”. Problematika odnosa analizand/ analitičar. Nagon smrti kao čisti život, život kao načelo, bez nekoga da ga živi – priča braće Grimm “Tvrdoglavo dijete” kao ilustracija.
Paradoksi jouissancea: nedostižan za subjekt, ali istovremeno, nemoguće ga se riješiti – bezuvjetna privrženost jouissanceu kao ono što razlikuje parlettre (čovjeka kao govoreće biće) od drugih životinja. Tri Lacanove psihičke strukture: neuroza, psihoza i perverzija kao pozicije subjekta u odnosu prema jouissanceu. Specifičnosti parlettrea: žudnja za izgubljenim objektom i falička jouissance kao jouissance koja se civilizira prolazeći kroz diskurse i hvatajući se za govor, ostvarujući se u našem kapacitetu da govorimo. Lacan o promjenama tog jouissancea koji se danas hvata jedino za objets petits a (objekte malo a). Politički problem: uživanje kao prisila unutar dominantnog diskursa.
O mogućnosti kretanja između različitih diskursa i minimalnoj distanci – odbijanju riječi novogovora. Virtualne zajednice kao pokušaj organiziranja uz izbjegavanje uobičajenih zamki institucionalizacije: ideja “Nemoguće škole psihoanalize”. Kako se povezati? O etici u internetskoj komunikaciji i nužnosti rada na svom govoru i tekstu, te primjeru političkog angažmana Slavoja Žižeka. O neodjeljivosti subjektivnog od političkog – slijepa točka za većinu psihoanalitičara.
Pojašnjenje etika četiri diskursa: o važnosti označiteljske ekvivokacije u analizi – što znači zauzimati poziciju objet petit a u Analitičarevom diskursu? O znanju i užitku analitičara. Definiranje razlike između uopćenog znanja (connaissance) i znanja kao uvida (savoir). Hegelovo Apsolutno Znanje kao poznavanje vlastitog nesvjesnog, tj. granica svog znanja (savoir). Mogućnosti obnove društvene veze putem četiri diskursa – Simboličke veze umjesto Imaginarnih veza prožetih jouissanceom. Analitičarov diskurs kao jedina istinska subverzija, mogućnost poništavanja viška vrijednosti.
