Termin narcizam potje\u010de iz klini\u010dke prakse P. N\u00e4cke-a, kojim on 1899. opisuje pona\u0161anje prema kojem pojedinac s vlastitim tijelom postupa sli\u010dno kao \u0161to bi postupao s tijelom seksualnog objekta. Psihoanaliti\u010dko promatranje u narcizmu dodu\u0161e naslu\u0107uje libidnu dopunu egoizmu op\u0107eg \u010dovjekovog nagona samoodr\u017eanja, umjesto da ga jednostavno svede na razinu perverzije.<\/p>\n\n\n\n
Freud opravdava uvo\u0111enje pojma narcizma razmatranjem slu\u010dajeva dementiae praecox ili shizofrenije (bolesnike koje Freud nadalje naziva parafreni\u010darima) u kontekstu teorije libida. To\u010dnije, pitanje je \u0161to se doga\u0111a s libidom koji se povu\u010de s objekata u vanjskom svijetu? U shizofreniji tipi\u010dno \u201eludilo veli\u010dine\u201c nastaje premje\u0161tanjem libida s vanjskog svijeta na Ja, \u010dime nastaje dr\u017eanje koje mo\u017eemo nazvati sekundarnim narcizmom (budu\u0107i da se ne radi o novoj tvorevini, o \u010demu \u0107e kasnije biti rije\u010di). U prilog ovoj razradi teorije libida Freud dodaje i opa\u017eanja karakteristika du\u0161evnog \u017eivota djece i tzv. primitivnih naroda \u2013 precjenjivanje mo\u0107i njihovih \u017eelja, \u201esvemo\u0107 misli\u201c, vjerovanje u \u010darobnu mo\u0107 rije\u010di i \u201emagiju\u201c kao rezultat ovih pretpostavki koje obiluju \u010de\u017enjom za veli\u010dinom. Libidna zaposjednu\u0107a objekata prema Freudu izviru iz izvornog libidnog zaposjednu\u0107a Ja, koje se uglavnom i dalje zadr\u017eava. On ovdje postulira svojevrsnu ravnote\u017eu izme\u0111u onoga \u0161to naziva Ja-libido i objektni libido \u2013 \u0161to se vi\u0161e tro\u0161i na jedno, siroma\u0161nije je ono drugo. Najvi\u0161u fazu razvoja objektnog libida predstavljalo bi stanje zaljubljenosti, dok bi opreku tome, potpuno pretakanje libida na Ja, predstavljala fantazija paranoi\u010dara o propasti svijeta (s time da Freud primje\u0107uje da i prelijevanje svog libida na voljeni objekt tako\u0111er sa\u010dinjava svojevrsnu propast svijeta).<\/p>\n\n\n\n
Narcizam prema Freudu nije mogu\u0107e poistovjetiti s autoerotizmom kao ranim stanjem libida, budu\u0107i da jedinstvenost Ja ne mo\u017eemo pretpostaviti od samog po\u010detka<\/em>. Autoeroti\u010dki nagoni su prisutni, ali Ja se jo\u0161 mora razviti.<\/p>\n\n\n\n Ako je Ja primarno zaposjednuto libidom, \u010demu odvajati seksualni libido od nesesksualne energije Ja-nagona? Ja-libido od objektnog libida? Freud nu\u017enost ove konceptualne podjele libida svodi na raniju pretpostavku razdvojenosti Ja-nagona i seksualnih nagona koja mu je omogu\u0107ila razumijevanje \u010distih neuroza prijenosa (histerija i kompulzivna neuroza). U nedostatku konzistentnog i provjerljivog u\u010denja o nagonima, on smatra da nam takve podjele i pretpostavke omogu\u0107uju da se orijentiramo i da ih ne bi trebalo odbaciti samo zbog nedostatka \u010dvrstog znanstvenog utemeljenja. \u0160tovi\u0161e, odvajanje seksualnih od Ja-nagona odra\u017eava i biolo\u0161ku spoznaju o podvojenosti u egzistenciji pojedinca, to jest, \u010dinjenicu da:<\/p>\n\n\n\n \u201eon postoji kao svoja samosvrha, ali i kao karika u lancu kojemu je podlo\u017ean protiv, ili u svakom slu\u010daju, bez svoje volje. On sam dr\u017ei da je seksualnost jedna od njegovih vlastitih namjera, dok je promatrano s druge strane on tek privjesak na svojoj kli\u010dnoj plazmi, koja mu, koriste\u0107i se njegovim snagama, zauzvrat stavlja na raspolaganje premiju u ugodi; smrtni nosilac neke \u2013 mo\u017eda \u2013 besmrtne supstancije, poput starje\u0161ine porodice koji je tek privremeni vlasnik institucije koja \u0107e ga nad\u017eivjeti.\u201c 1<\/a><\/sup><\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Freud pristupa daljnjoj razradi teme narcizma kroz: organske bolesti, hipohondriju i ljubavni \u017eivot spolova. Oni koji pate od organske boli i tjeskobe, napu\u0161taju interes za stvari vanjskog svijeta ukoliko iste nisu povezane s njihovom patnjom, \u0161to podrazumijeva i povla\u010denje libidnog interesa s ljubavnih objekata. Bolesnik povla\u010di svoje libidno zaposjednu\u0107e natrag na svoj Ja da bi ga nakon ozdravljenja iznova okrenuo vanjskome svijetu. Sli\u010dno kao kod bolesti, stanje spavanja tako\u0111er predstavlja narcisti\u010dko povla\u010denje libida nazad na vlastitu osobu, tj. na \u017eelju za spavanjem. U oba je slu\u010daja evidentna promjena u diobi libida koja nastaje uslijed promjena Ja. Freud govori o preklapanju simptoma hipohondrije i drugih neuroza, gdje bi porast ili smanjenje erogenosti pojedinih organa pratio promjene libidnog zaposjednu\u0107a u Ja. Hipohondrija bi dakle ovisila o Ja-libidu na na\u010din na koji histerija i prisilna neuroza ovise o objektnom libidu, a hipohondrijski strah koji dolazi od Ja-libida bio bi pandan neuroti\u010dnom strahu. Freud zaklju\u010duje kako se tvorba simptoma i mehanizam oboljenja kod hipohondrije i parafrenije mogu dovesti u vezu sa zastojem Ja-libida koji se osje\u0107a kao odre\u0111ena neugoda. Pitanje koje se na ovom mjestu name\u0107e je \u2013 \u0161to uop\u0107e prisiljava du\u0161evni \u017eivot da prije\u0111e granice narcizma i libido pri\u010dvrsti za objekte? To o\u010dito nastupa kada je libidno zaposjednu\u0107e Ja prekora\u010dilo izvjesnu mjeru:<\/p>\n\n\n\n \u201eSna\u017ean egoizam \u0161titi od oboljenja, ali na kraju se mora po\u010deti voljeti kako se ne bi oboljelo i mora se oboljeti, ako se uslijed uskrate ne mo\u017ee voljeti.\u201c.<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Taj vi\u0161ak uzbu\u0111enja koji se manifestira kao neugoda podlo\u017ean je psihi\u010dkoj preradbi koja ga odvodi na stvarne ili imaginarne objekte. Razlika izme\u0111u to dvoje pokazuje se tek kasnije kada je okretanje libida nestvarnim objektima (introverzija) dovelo do njegovog zastoja. Primjerno ovdje je ludilo veli\u010dine<\/em> u parafreniji, u kojoj zastoj libida koji se vra\u0107a u Ja postaje patogen i poti\u010de proces ozdravljenja koji ostavlja dojam da se radi o samoj bolesti. U parafreniji ludilo veli\u010dine<\/em> odgovara psihi\u010dkom svladavanju te mase libida (koji u neurozama prijenosa ostaje na objektima u fantaziji), a hipohondrija parafrenije se javlja kao posljedica neuspjeha ovog psihi\u010dkog procesa. U parafreniji poku\u0161aj restitucije poprima oblike napadnih pojava bolesti. U klini\u010dkoj slici mogu\u0107e je razlikovati tri grupe pojava:<\/p>\n\n\n\n Pristup prou\u010davanju narcizma omogu\u0107uje i ljubavni \u017eivot ljudi. Kod djece je mogu\u0107e uo\u010diti da prva autoerotska seksualna zadovoljenja do\u017eivljavaju neposredno u vezi s va\u017enim \u017eivotnim funkcijama koje slu\u017ee samoodr\u017eanju \u2013 seksualni nagoni se naslanjaju na zadovoljenje Ja-nagona i tek se kasnije osamostaljuju od njih \u2013 prvi seksualni objekti postaju osobe koje imaju posla s ishranom, njegom i za\u0161titom djeteta. Takav izbora objekata Freud naziva tipom naslanjanja<\/em>. Primje\u0107uje me\u0111utim da osobe \u010diji je libidni razvoj pretrpio neku smetnju, kao kod pervertita i homoseksualaca, kao uzor u izboru kasnijeg ljubavnog objekta uzimaju svoju vlastitu osobu, a ne majku ili prvog skrbnika. Njihov se tip izbora objekta stoga mo\u017ee nazvati narcisti\u010dkim<\/em>. To ne zna\u010di da se ljudi dijele u dvije strogo odvojene grupe, ve\u0107 radije, da pretpostavljamo kako svaki \u010dovjek ima dva izvorna seksualna objekta: sebe samog i \u017eenu koja njeguje, te da svakome od nas pripada primarni narcizam koji u izboru objekta mo\u017ee do\u0107i do izra\u017eaja kao dominantan. Freud tvrdi da je potpuna objektna ljubav prema tipu naslanjanja karakteristi\u010dna za mu\u0161karca i da ju obilje\u017eava upadljivo seksualno precjenjivanje koje omogu\u0107uje razvoj osebujnog stanja zaljubljenosti koje se tako svodi na osiroma\u0161enje libida u Ja na ra\u010dun objekta. Prema njemu, razvoj objektne ljubavi se oblikuje na druga\u010diji na\u010din kod najreprezentativnijeg tipa \u017eene \u2013 s pubertetom, kroz sazrijevanje do tada latentnih \u017eenskih seksualnih organa, dolazi do porasta primarnog narcizma i u \u017eeni se ra\u0111a samodovoljnost koja joj pru\u017ea naknadu za socijalno zakr\u017eljalu slobodu njenog izbora objekta, \u0161to je posebno istaknuto kod \u017eena kod kojih sazrijevanje ide u pravcu ljepote. Potreba takvih \u017eena da budu voljene, umjesto da vole, uz njihovu fizi\u010dku privla\u010dnost, osigurava im poseban status u ljubavnom \u017eivotu mu\u0161karaca. Narcizam neke osobe, shvatljivo, izaziva veliku privla\u010dnost kod onih koji su se odrekli dijela svog vlastitog narcizma i u potrazi su za objektnom ljubavi. Freud navodi takav narcizam kao izvor dra\u017ei djece, \u017eivotinja poput ma\u010daka, kao i velikih zlo\u010dinaca ili humorista, barem u njihovom poetskom prikazu. Freud isti\u010de da se i \u017eenama \u010diji odnos prema mu\u0161karcu ostaje hladan i narcisti\u010dki, u djetetu kojeg ra\u0111aju otvara put prema punoj objektnoj ljubavi. Druge pak \u017eene ne trebaju \u010dekati na dijete kako bi u svom razvoju ostvarile korak od sekundarnog narcizma do objektne ljubavi, budu\u0107i da je njihov razvoj jo\u0161 prije puberteta djelomi\u010dno i\u0161ao u opisanom mu\u0161kom smjeru.<\/p>\n\n\n\n Freud rezimira puteve koji \u010dovjeka vode izboru objekta. On prema tome voli:<\/p>\n\n\n\n U nje\u017enom odnosu roditelja prema njihovoj djeci mo\u017eemo prepoznati ponovno o\u017eivljavanje i reproduciju njihovog vlastitog, davno napu\u0161tenog narcizma. Precjenjivanje koje ga obilje\u017eava vidljiva je u spremnosti da se djetetu pripi\u0161u sve savr\u0161enosti, dok se istovremeno zaboravljaju njegovi nedostatci i pori\u010de njegova seksualnost. Kod roditelja je tako\u0111er prisutna sklonost da dijete li\u0161e nevolja i nu\u017enosti \u017eivota koje su sami iskusili \u2013 ono je tu da ispuni neostvarene snove i \u017eelje roditelja. Na taj na\u010din je narcisti\u010dki sustav u svojoj najosjetljivijoj to\u010dki, besmrtnosti Ja koju je stvarnost ugrozila, obnovio svoju sigurnost pribjegavaju\u0107i djetetu. Djetinja roditeljska ljubav je u biti iznova ro\u0111en narcizam roditelja preobra\u017een u objektnu ljubav.<\/p>\n\n\n\n Freud problematiku smetnji i obrana izvornog narcizma djeteta stavlja po strani, iako kao najva\u017eniji dio te problematike izdvaja \u201ekastracijski kompleks\u201c. Psihoanaliti\u010dko istra\u017eivanje ga navodi na zaklju\u010dak da su Ja-nagoni i libidni nagoni jednom morali djelovali slo\u017eno nastupaju\u0107i kao narcisti\u010dki interesi. Na temelju toga, Adler 1910. razvija koncept \u201emu\u0161kog protesta\u201c, koji on podi\u017ee na razinu gotovo jedine nagonske sile u tvorbi karaktera i neuroza. Freud, iako priznaje zna\u010daj \u201emu\u0161kog protesta\u201c u psihoanaliti\u010dkom istra\u017eivanju, tvrdi da Adler zanemaruje njegovu narcisti\u010dku prirodu i njegovo podrijetlo u kompleksu kastracije, temelje\u0107i ga samo na socijalnom vrednovanju. Uglavnom, Freud \u201emu\u0161ki protest\u201c smatra samo jednim od faktora u tvorbi karaktera, neprikladnim za razrje\u0161enje problema neuroza.<\/p>\n\n\n\n Freud se okre\u0107e psihologiji potiskivanja kako bi objasnio \u0161to se s infantilnim narcizmom doga\u0111a prilikom \u010dovjekovog sazrijevanja. Libidne nagonske pobude podlije\u017eu potiskivanju kada se sukobe s kulturnim i eti\u010dkim predod\u017ebama koje pojedinac dr\u017ei mjerodavnima za sebe, pokoravaju\u0107i se zahtjevima koji iz njih proizlaze. Potiskivanje proizlazi iz Ja, odnosno, iz percipirane neadekvatnosti tog Ja podignutom idealu \u2013 idealnom Ja, na koje se, kako se \u010dini, djetinji narcizam premjestio. \u010covjek se ne \u017eeli odre\u0107i narcisti\u010dkog savr\u0161enstva svog djetinjstva, a budu\u0107i da ga nije mogao sa\u010duvati, sada ga iznova poku\u0161ava zadobiti u novom obliku Ja-ideala (Ichideal<\/em>) koji predstavlja zamjenu za izgubljeni narcizam djetinjstva u kojem je sam bio svoj vlastiti ideal. Ovdje je bitno razlikovati proces idealizacije koji se provodi nad objektom (mogu\u0107e u sferi objektnog libida kao i Ja-libida) od procesa sublimacije koji predstavlja pomicanje nagona sa seksualnog zadovoljenja na neki drugi cilj. \u010cinjenica da je \u010dovjek svoj narcizam zamijenio za \u0161tovanje Ja-ideala jo\u0161 ne zna\u010di mu je time uspjelo sublimirati svoje libidne nagone.<\/p>\n\n\n\n \u201eUpravo u neuroti\u010dara nalazimo najve\u0107e razlike u napetosti izme\u0111u obrazovanja Ja-ideala i mjere sublimacije njihovih primitivnih libidnih nagona te je op\u0107enito daleko te\u017ee uvjeriti idealista u nesvrhovitost zadr\u017eavanja njegovog libida nego jednostavnog \u010dovjeka koji je ostao skroman u svojim zahtjevima.\u201c<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n U savjesti<\/em> Freud prepoznaje psihi\u010dku instanciju koja bdije nad osiguranjem narcisti\u010dkog zadovoljenja iz Ja-ideala, dakle bez prestanka promatra aktualno Ja uspore\u0111uju\u0107i ga s idealom. U njoj on vidi izvor deluzije promatranosti<\/em> koja se posebno isti\u010de u simptomatologiji paranoidnih oboljenja. Bolesnici u ovom slu\u010daju iznose optu\u017ebu da se za sve njihove misli zna i da se njihove radnje promatraju i nadziru, o \u010demu ih informiraju glasovi koji im se na specifi\u010dan na\u010din obra\u0107aju u tre\u0107em licu. Navedena mo\u0107 stvarno postoji kod svih nas, me\u0111utim, deluzija promatranosti ju predstavlja u regresivnom obliku otkrivaju\u0107i pritom njenu genezu: poticaj tvorbi Ja-ideala za \u010dijeg stra\u017eara je postavljena savjest proiza\u0161ao je iz glasovima posredovanog kriti\u010dkog utjecaja roditelja, a kasnije odgojitelja. u\u010ditelja, bli\u017enjih, javnog mnijenja. Protivljenje ovoj cenzorskoj instanciji potje\u010de otuda \u0161to se osoba, u skladu s temeljnim karakterom bolesti, \u017eeli osloboditi svih tih utjecaja, po\u010dev\u0161i od roditeljskih, povla\u010de\u0107i s njih homoseksualni libido. Njena savjest joj se potom prikazuje u regresivnom obliku kao neprijateljski utjecaj izvana. Optu\u017ebe u paranoji tako\u0111er pokazuju da se samokritika savjesti uvelike poklapa sa samopromatranjem na kojem je izgra\u0111ena \u2013 istra\u017eivanje unutra\u0161njosti koje karakterizira filozofiju mo\u017ee se ovdje dovesti u vezu sa sklonosti paranoi\u010dara prema stvaranju spekulativnih sistema.<\/p>\n\n\n\n Samopromatranje, u smislu paranoi\u010dne deluzije promatranosti, prisutno je i u tvorbi snova. Ako se prisjetimo da tvorba snova nastaje pod vladavinom jedne cenzure koja prisiljava misli snova na iskrivljenje, mo\u017eemo u Ja-idealu, odnosno u dinami\u010dkim ispoljavanjima savjesti tako\u0111er prepoznati cenzora snova<\/em>.<\/p>\n\n\n\n U nastavku rasprave o narcizmu, Freud uspore\u0111uje osje\u0107aj vlastite vrijednosti (Selbstgef\u00fchl)<\/em> neuroti\u010dara s onim normalnih ljudi. Osje\u0107aj vlastite vrijednosti je naizgled odraz veli\u010dine Ja, a uve\u0107ava ga sve \u0161to \u010dovjek posti\u017ee ili je postigao, svaki iskustvom potvr\u0111eni ostatak primitivnog osje\u0107aja svemo\u0107i. On je prisno ovisan o narcisti\u010dkom libidu, budu\u0107i da je u parafrenijama povi\u0161en, dok je u neurozama prijenosa smanjen. Tako\u0111er, jasno je da u ljubavnom \u017eivotu, prestati biti voljen umanjuje, a postati voljen uzdi\u017ee osje\u0107aje vlastite vrijednosti. Ovisnost o voljenom objektu, zaljubljenost, djeluje poni\u017eavaju\u0107e \u2013 tko voli, izgubio je takore\u0107i, dio svog narcizma i mo\u017ee ga nadoknaditi tek ako postane voljen. Poni\u017eavaju\u0107e tako\u0111er djeluje opa\u017eanje vlastite impotencije, nesposobnosti za ljubav (jednog od izraza osje\u0107aja manje vrijednosti koji redovito izvje\u0161tavaju osobe s neurozom prijenosa) \u2013 gdje bi glavni izvor osje\u0107aja manje vrijednosti koji su ovdje u pozadini bilo osiroma\u0161enje Ja nastalo povla\u010denjem izvanredno velikih libidnih zaposjednu\u0107a s Ja, dakle povreda koje je ono pretrpjelo posredstvom seksualnih te\u017enji izmaklih kontroli.<\/p>\n\n\n\n U erotskoj ljubavi bitno je razlikovati jesu li ljubavna zaposjednu\u0107a sukladna Ja<\/em> ili su naprotiv pretrpjela potiskivanje. Kada je upotreba libida sukladna Ja, ljubav se ocjenjuje kao i svaka druga djelatnost Ja. Ljubav kao \u017eudnja, oskudijevanje, umanjuje osje\u0107aj vlastite vrijednosti, a uzvra\u0107ena ljubav, posjedovanje voljenog objekta, ponovo ga podi\u017ee. Ako je, s druge strane, libido potisnut, ljubavno zaposjednu\u0107e se osje\u0107a kao zlosretno osiroma\u0161enje Ja, zadovoljenje ljubavi je nemogu\u0107e, a ponovno oboga\u0107enje Ja postaje mogu\u0107e samo povla\u010denjem libida s objekata natrag na Ja i njegovim pretvaranjem u narcizam, dok, s druge strane, jedna stvarna sretna ljubav odgovara prvobitnom stanju u kojem je nemogu\u0107e razlikovati objektni i Ja-libido.<\/p>\n\n\n\n \u201eRazvoj Ja sastoji se u udaljavanju od primarnog narcizma i ra\u0111a intenzivno nastojanje da ga povrati. Ovo se udaljavanje doga\u0111a pomo\u0107u pomicanja libida na neki izvana nametnut Ja-ideal, dok se zadovoljenje zbiva kao ispunjenje tog ideala.\u201c<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n Ja se, prema Freudu, osiroma\u0161uje u korist objektnih libidnih zaposjednu\u0107a i tvorbe Ja-ideala, da bi se iznova obogatilo zadovoljenjem na objektu i ispunjenjem ideala. Osje\u0107aj vlastite vrijednosti jednim je dijelom primaran, on je ostatak dje\u010djeg narcizma, dok drugi potje\u010de iz iskustvom potvr\u0111ene svemo\u0107i (ispunjenja ideala), a tre\u0107i iz zadovoljenja objektnog libida. To zadovoljenje je ote\u017eano kriterijima Ja-idela koji je neke objekte ocijenio nedostojnima (tamo gdje takav ideal nije razvijen, seksualna te\u017enja postaje dio osobnosti i izra\u017eava se kao perverzija).<\/p>\n\n\n\n \u201eBiti iznova svoj vlastiti ideal, i u pogledu seksualnih te\u017enji, kao u djetinjstvu, to je ono \u0161to ljudi \u017eele posti\u0107i kao svoju sre\u0107u.\u201c<\/p>\n<\/blockquote>\n\n\n\n U zaljubljenosti, Ja-libido se prelijeva na objekt do te mjere da ona uzdi\u017ee seksualni objekt do seksualnog ideala. Budu\u0107i da ona nastaje na temelju ispunjenja infantilnih uvjeta ljubavi, mo\u017eemo re\u0107i da \u0107e ono \u0161to ispunjava te uvjete biti idealizirano. Seksualni ideal mo\u017ee za Ja postati izvor zamjenskog zadovoljenja, prema formuli: \u201eBit \u0107e voljeno ono \u0161to posjeduje odliku koja nedostaje Ja da bi postiglo svoj ideal\u201c. Kod neuroti\u010dara \u010dije Ja posredstvom prekomjernih zaposjednu\u0107a objekata osiroma\u0161uje, to je posebno vidljivo \u2013 budu\u0107i da nije u stanju ispuniti svoj Ja-ideal, on tra\u017ei povratak narcizmu biraju\u0107i seksualni objekt prema narcisti\u010dkom tipu, takav koji posjeduje odlike koje on sam nije u stanju dose\u0107i.<\/p>\n\n\n\n Freud dr\u017ei da Ja-ideal osim individualne ima i socijalnu stranu, \u010dine\u0107i zajedni\u010dki ideal porodice, stale\u017ea ili nacije. Taj ideal osim narcisti\u010dkog, ve\u017ee i velik iznos homoseksualnog libida neke osobe koji se tim putem vra\u0107a u Ja. Homoseksualni libido oslobo\u0111en zbog neispunjenja tog ideala preokre\u0107e se u svijest o krivnji (socijalni strah), koja je prvobitno bila strah od kazne, ili radije, od gubitka roditeljske ljubavi, na \u010dije mjesto kasnije stupa neodre\u0111eni broj bliskih osoba.<\/a><\/p>\n\n
II.<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n
III.<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n
\n