{"id":651,"date":"2025-12-06T13:30:52","date_gmt":"2025-12-06T12:30:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651"},"modified":"2025-12-07T12:21:49","modified_gmt":"2025-12-07T11:21:49","slug":"zivot-nije-nista-biolosko","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651","title":{"rendered":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko"},"content":{"rendered":"\n

1. “Life is our life\u2019s work<\/em>” (Pfizer)<\/h2>\n\n\n\n
\n
\n
\n
\n
\n

Pokrenuti se – svatko, svatko – da poravnamo krivulju. <\/p>\n\n\n\n

Objediniti se – svi, svi – protiv virusa.<\/p>\n\n\n\n

Dosti\u0107i \u201ckolektivni imunitet\u201c \u2013 onaj koji se tako lijepo naziva \u201cherd immunity<\/em>” na engleskom, imunitet stada<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Spasiti \u017eivote ne rade\u0107i ni\u0161ta, pogotovo ne rade\u0107i ni\u0161ta.<\/p>\n\n\n\n

Spasiti na\u0161 zdravstveni sustav, istovremeno tako lukavo potkopan.<\/p>\n\n\n\n

Biti solidaran \u2013 sa svom na\u0161om ljudskom bra\u0107om, pa i onima koji nam truju \u017eivote – i odgovoran – kao Nijemci svojim dugom, dalo bi se pomisliti. Zanimljivo je, pak, da se pona\u0161anje koje treba usvojiti u suo\u010davanju s virusom \u010dudesno preklapa s vrlinama koje izla\u017ee Europska komisija – solidarnost, odgovornost, gra\u0111anstvo.<\/p>\n\n\n\n

Cijepiti se radi onih koji “to ne mogu biti”. Pastir, kako znamo, se ne boji napustiti svoje stado da bi oti\u0161ao spasiti izgubljenu ovcu; on se brine za sve i za svakoga, omnes et singulatim<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Brinuti o sebi i drugima \u2013 \u0161to je dakle ta \u010dudna mo\u0107 koja mi nala\u017ee da se “brinem o sebi”? I koja inzistira da ostanem toliko otu\u0111en od onih koji me okru\u017euju da bi oni za mene bili “drugi”?<\/p>\n\n\n\n

Svakodnevno pratiti kakva je statistika.<\/p>\n\n\n\n

A zatim, naravno, napojiti se iz pravih izvora informacija, jasno.<\/p>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

\"\"
\u201cBudi heroj. Budi dosadan.\u201d1<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n

Kakva iznena\u0111uju\u0107a preobrazba! Ta dr\u017eavna vlast koja je od Francuske u\u010dinila najnukleariziraniju zemlju na svijetu, koja dopu\u0161ta sve vrste \u201cbenignih\u201d radioaktivnih ispu\u0161tanja u prirodu i desetlje\u0107ima metodi\u010dno opstruira i najmanju epidemiolo\u0161ku studiju u blizini elektrana. Ta dr\u017eavna vlast koja donosi zakone protiv glifosata samo kako bi izdala onoliko izuze\u0107a koliko je farmera u FNSEA-u. Ta dr\u017eavna vlast koja uvijek vidi samo individualne i bihevioralne uzroke eksponencijalnog porasta slu\u010dajeva raka. Ta dr\u017eavna vlast koja jo\u0161 uvijek ne vidi ni\u0161ta problemati\u010dno u tome \u0161to je pustila da se 90% Antila kontaminira klordekonom i nikada se nije suvi\u0161e zabrinula za rak prostate koji tamo hara. Ta dr\u017eavna vlast, koja se tako dobro prilagodila rekordnoj potro\u0161nji antidepresiva u svojoj populaciji tijekom desetlje\u0107a, da bi valjalo pomisliti da se pomirila da joj predstavlja uzrok. Ta dr\u017eavna vlast, dakle, zahvaljuju\u0107i \u0161irenju virusa koji je jedva tri puta smrtonosniji od sezonske gripe, otkriva “\u017eivot” kao svetu vrijednost. Toliko svetu da nema vrijednosti. Da je svaka cijena prihvatljiva.<\/p>\n\n\n\n


To podsje\u0107a na Monsantovo stvaranje “Instituta za zdravlje \u017eivotinja” nakon \u0161to je izazvao gove\u0111i spongiformni encefalitis. Na “Ameri\u010dko vije\u0107e za znanost i zdravlje” koje sponzorira Burger King. Na Philip Morrisovo osnivanje “Kalifornijske udruga za antiduhansku regulativu” ili nedavnu izjavu, tvrtke sada preru\u0161ene u javnozdravstvenog aktera: “Prema na\u0161im saznanjima, nijedno drugo poduze\u0107e nije tako proaktivno poremetilo svoje poslovanje kako bi stvorilo bolju budu\u0107nost za sve nas”. Genevi\u00e8ve Fioraso, tada\u0161nja socijalisti\u010dka ministrica visokog obrazovanja i istra\u017eivanja, politi\u010dka kuma Oliviera V\u00e9rana i ambasadorica Minateca, 2012. je iznijela ovo nevino opa\u017eanje: \u201cO zdravlju se ne raspravlja. \u010cim imate protivljenje odre\u0111enim tehnologijama, i pridobijete udruge oboljelih da svjedo\u010de, svi vas podr\u017eavaju.<\/strong>\u201d Mora se re\u0107i da je pitanje “zdravlja” zasigurno najotvoreniji rascjep suvremenog pojedinca. Doti\u010de se mjesta gdje smo o\u010dito bespomo\u0107ni. Potraga za zdravljem zamijenila je potragu za spasenjem u svijetu koji ga vi\u0161e ne obe\u0107ava – to je zato \u0161to, ako se kr\u0161\u0107anska vjera izgubila, percepcija da “i ovdje dolje ima bogova”, kako je rekao Heraklit, nije ba\u0161 za\u017eivjela. \u201cZdravlje\u201d neizbje\u017eno privla\u010di iste uzurpatore koje je ranije privla\u010dilo spasenje. Bernays je to shvatio tako dobro, i tako rano, da se preko njega bacio u ogla\u0161avanje. Njegov prvi job <\/em>bio je savjetovati glumca koji je htio producirati predstavu koja se vrti oko mu\u017ea sifiliti\u010dara i koji je za to tra\u017eio publiku. Bernays. Preko jednog je prijatelja imao pristup medicinskim \u010dasopisima i do\u0161ao na ideju o stvaranju tre\u0107e organizacije, o\u010dito marionetske – The Sociological Fund Committee – koja se navodno borila za javno zdravstvo i pu\u010dko obrazovanje. Potonja se po\u017eurila “bezinteresno” promovirati predstavu u profilakti\u010dke svrhe. Bio je to uspjeh i usputni izum promotivne tehnike potpore tre\u0107e strane (third party endorsement<\/em>), marketin\u0161ke tehnike koja se za poduze\u0107e sastoji u iznu\u0111ivanju od tre\u0107e strane – zvijezde, stru\u010dnjaka, voditelja ili influencera – promocije njegovih proizvoda.<\/p>\n\n\n\n

Ako smo toliko osjetljivi na pitanje “zdravlja”, to je zato \u0161to \u017eivimo u svijetu koji mora biti prili\u010dno bolestan, sude\u0107i po njegovim postignu\u0107ima u pogledu planetarne devastacije.<\/p>\n\n\n\n

U svijetu koji \u010dini bolesnim<\/em>, gdje su najprilago\u0111eniji o\u010dito oni najlu\u0111i.<\/p>\n\n\n\n

U svijetu koji se aktivno anga\u017eira u proizvodnji <\/em>bolesti kako bi im komercijalizirao lijekove – izme\u0111u 1945. i danas broj priznatih mentalnih bolesti u Sjedinjenim Dr\u017eavama pove\u0107ao se s dvadeset \u0161est na \u010detiri stotine, uklju\u010duju\u0107i i neizlje\u010divi \u201cPoreme\u0107aj protivljenja i prkosa\u201d (ODD). \u0160to se ti\u010de “organske” bolesti, ona se sve vi\u0161e definira kao odstupanje u odnosu na industrijski utvr\u0111ene standarde, a ne prema pro\u017eivljenom iskustvu pacijenta. I to u mjeri da \u0161to se vi\u0161e medikalizira, to se manje lije\u010di. Jasno. Nego<\/em>, ako smo osjetljivi na pitanje zdravlja, to je prije svega zato \u0161to je, kroz gotovo tri stolje\u0107a, vlast zaposjela na\u0161a tijela, jer je stanovni\u0161tvo \u201enajdragocjenije blago jednoga suverena. S financijske to\u010dke gledi\u0161ta, \u010dovjek je na\u010delo sveg bogatstva” (M. Moheau, Recherches et consid\u00e9rations sur la population de la France<\/em>, 1778.) – gdje se primje\u0107uje, usput, da su francuski dr\u017eavni demografi 18. stolje\u0107a bili daleko ispred Staljina s njegovim pamfletom \u010covjek, najdragocjeniji kapital<\/em>. Na\u0161a plodnost, na\u0161a \u010dilost, na\u0161a dugovje\u010dnost su od op\u0107eg interesa. One ulaze u jednad\u017ebu produktivnosti nacije. One sa\u010dinjavaju njezinu konkurentsku prednost. “Potrebno je umno\u017eiti podanike i stoku<\/strong>“, napisao je Turmeau de La Morandi\u00e8re 1763. Sa stajali\u0161ta dr\u017eave kao i gospodarstva, odavno smo prestali pripadati samima sebi. To je, \u0161tovi\u0161e, iskustvo koje do\u017eivljavamo svaki put kad nas lo\u0161 lije\u010dnik maltretira. Njegova Gluho\u0107a nam ne prestaje ponavljati: “Ali kona\u010dno, u\u0161utite, vi ne znate ni\u0161ta o svom tijelu, va\u0161e tijelo pripada nama, mi ga poznajemo bolje od vas samih\u201d. \u00c9mile Littr\u00e9, pozitivisti\u010dki filozof, dolazi mu u podr\u0161ku: \u201cKad je bolest jednom progla\u0161ena, intervencija lije\u010dnika je nu\u017ena; bolesnik nije u stanju odrediti prirodu bola, predvidjeti njegov kraj i primijeniti lijek<\/strong>. Ona je tu i radi higijene […] \u010cuvajte se pouzdanja u va\u0161e osjete, oni su \u010desto varljivi; zamislite da je tu ispod gomila stvari koje ignorirate i da je dobro da drugi zna za vas, kako bi na njih skrenuo va\u0161u pozornost<\/strong>; nemojte mu se utjecati samo u bolesti, i obavje\u0161tavajte ga o svom na\u010dinu \u017eivota, o onome \u0161to vam slu\u017ei i o onome \u0161to vam \u0161teti, o tjelesnim i mentalnim dispozicijama djece, o zahtjevima polo\u017eaja u kojem se nalazite, o opasnostima koje bi ona mogla predstavljati i lijekovima koje podrazumijeva.” (M\u00e9decine et m\u00e9decins<\/em>, 1872.) A \u0161to mislite da ozna\u010dava fanatizam koji je Francusku dr\u017eavu bacio u potkopavanje svake mogu\u0107nosti ra\u0111anja igdje osim u bolnici, u nenormalnim poro\u0111ajnim uvjetima – dok je jedini uvjet da se porod odvije dobro, zajedni\u010dki svim sisavcima<\/em>, to da se \u017eena mo\u017ee izolirati, povu\u0107i od svijeta na mjesto koje joj je poznato, gdje se osje\u0107a ugodno i za\u0161ti\u0107eno kako bi mogla roditi?<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to se treba boriti, naj\u010de\u0161\u0107e, da se ne bi umrlo u bolnici? Jer za dr\u017eavu, simboli\u010dki, prisvajanje dva kraja \u017eivota zna\u010di potvrditi svoja vlasni\u010dka prava nad ostatkom segmenta<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

U vremenima kada se nije skrivalo iza malog prsta, od tog se nije pravio misterij, kao kod parlamentarca koji je na Konvenciji 1793. izjavio: \u201cDru\u0161tvo nikada ne smije izgubiti iz vida one koji s njim sklapaju ugovor. Potrebno je da svakog pojedinca uzme u trenutku njegova ro\u0111enja, a da ga napusti tek u grobu.<\/strong>\u201d <\/p>\n\n\n\n

U posljednjem tekstu njegovih Dits et \u00e9crits<\/em> – seminara o policiji koji je odr\u017eao u Sjedinjenim Dr\u017eavama 1984., Foucault primje\u0107uje ovu povijesnu zanimljivost: veliki napredci u sustavima javnog zdravstva uglavnom umalo prethode ili prate velike masakre: “pravo na zdravlje” tek je bilo formulirano, tijekom Francuske revolucije, kada je ona dala signal za velike masakre nacionalnih ratova. 1901.: francuski zakon o nesre\u0107ama na radu. 1906.: zakon o tjednom odmoru. 1910.: zakon koji ustanovljuje radni\u010dko i zemljoradni\u010dko umirovljenje. 1914-1918.: 1,4 milijuna “Francuza” pobijeno.<\/p>\n\n\n\n

\u201cBilo bi te\u0161ko u cijeloj povijesti prona\u0107i pokolj usporediv s onim Drugog svjetskog rata, a upravo su u to vrijeme bili pokrenuti veliki programi socijalne za\u0161tite, javnog zdravstva i medicinske pomo\u0107i. […] Idite se stoga zaklati, obe\u0107avamo vam dug i lagodan \u017eivot. \u017divotno osiguranje ide ruku pod ruku sa smrtnim nalogom. […] Budu\u0107i da stanovni\u0161tvo nikada nije vi\u0161e od onoga o \u010demu se dr\u017eava brine iz svog vlastitog interesa, jasno, dr\u017eava ga po potrebi mo\u017ee i poklati. Tanatopolitika je utoliko nali\u010dje biopolitike.<\/strong>\u201d<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\"\"
2<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n

U tome le\u017ei velika dvosmislenost koja remeti novije vrijeme. Dr\u017eava, dru\u0161tvo ili policija u osnovi smatraju da nam je \u017eivot prepu\u0161ten kao \u201cdragocjeni polog\u201d o kojem smo du\u017eni brinuti, jer nam ne pripada<\/em>. I glupavo, mi vjerujemo da na\u0161e tijelo pripada nama. Da smo slobodni u svojim kretnjama, u svojim na\u010dinima bivanja, \u010dak i u “preuzimanju rizika”. Dok smo u tome, sa stajali\u0161ta dru\u0161tva, apsolutno odgovorni<\/em>. U tome le\u017ei nesporazum. To je ono na \u0161to nas \u017eele podsjetiti, s nu\u017enom snishodljivo\u0161\u0107u, svi oni koji nam ponavljaju da smo “dru\u0161tvena bi\u0107a”. Ba\u0161 kao \u0161to se \u010dini sve kako bi se zaposlenika zainteresiralo za njegov posao, u\u010dinjeno je sve kako bi nas se zainteresiralo za na\u0161e vlastito “zdravlje” – ili barem za ono \u0161to je definirano kao takvo – ali da se i na trenutak ne povjeruje u jedno takvo svojstvo. Otuda i nerazumijevanje na visokim polo\u017eajima prema onima koji se opiru cijepljenju. Kao od Patricka Zylbermana: \u201eobveza je na prvom mjestu […], pravo dolazi tek poslije. […] Na\u0161a definicija obveze \u010dini je sinonimom altruizma. […] Me\u0111utim, mo\u017eda se ne radi toliko o altruizmu koliko o vladanju sobom i drugima. Ne radi se toliko o moralu koliko o politici, u smislu upravljanja stanovni\u0161tvom. Zatvaranje i cijepljenje dva su poglavlja ove vlade.<\/strong>\u201d(Rat cjepiva<\/em>, lipanj 2020.) Sva ta maj\u010dinska obuzdavanja, sva ta ograni\u010denja za na\u0161e dobro – od obveznih sigurnosnih pojaseva preko zabrane pu\u0161enja do nedavnih “sanitarnih ograni\u010denja” – samo su na\u010dini da nas se obrani, po potrebi i od nas samih, to jest: da nas se obrani utoliko \u0161to pripadamo dru\u0161tvu<\/em>. Ne postoji besplatan dar. Ulo\u017eena su na\u0161a tijela i ulo\u017eeno je u <\/em>na\u0161a tijela. \u201eZa kapitalisti\u010dko dru\u0161tvo, prije svega je va\u017eno bilo biopoliti\u010dko, biolo\u0161ko, somatsko, tjelesno. Tijelo je jedna biopoliti\u010dka stvarnost; medicina je jedna biopoliti\u010dka stvarnost\u201c<\/strong>, rekao je Foucault 1974. u Rio de Janeiru na prvoj konferenciji na kojoj je upotrijebio pojam biopolitike. Dugujemo to na\u0161im gospodarima. Pomalo poput vlasnika kafi\u0107a uz potpore za zatvaranje: ako ih se iscijedilo, to nije bilo tako da poslije odbiju kontrolirati “sanitarne propusnice”. Foucault je to uo\u010dio puno prije ro\u0111enja dru\u0161tvenih mre\u017ea: “[…] ova integracija pojedinaca u jednu zajednicu ili totalitet proizlazi iz trajnog suodnosa izme\u0111u uvijek sve ja\u010de individualizacije i konsolidacije tog totaliteta”. Naravno, ponekad se doga\u0111a da korelacija zapne. Kao s ovom neobja\u0161njivom, ovom \u0161tetnom i, pravo re\u010deno, nezahvalnom nevoljkosti da se sudjeluje u svjetskom eksperimentu oko “novih cjepiva”. U rujnu 2021., Hans Kluge, ravnatelj SZO-a za Europu, nije ostavio nikakve sumnje u vezi logike operacije: \u201eAko uzmemo u obzir da \u0107e Covid nastaviti mutirati i ostati s nama poput gripe, tada moramo predvidjeti kako postupno prilagoditi na\u0161u strategiju cijepljenja endemijskoj transmisiji, te ste\u0107i vrlo dragocjeno znanje o utjecaju dodatnih doza.\u201d<\/p>\n\n\n\n

U slu\u010daju Francuske, ako se ba\u0161 i nema pojma o tim cjepivima, ima se poprili\u010dno o cjepitelju. 1798. engleski je lije\u010dnik Edward Jenner otkrio svojstva cjepiva protiv malih boginja. Do 1800. cijepljenje je postalo obaveznim u britanskoj, pruskoj i francuskoj vojsci. A kako se mobiliziralo po selima, cijepilo se tako\u0111er \u0161akom i kapom. 1805. u Francuskoj je ve\u0107 bilo \u010detiri stotine tisu\u0107a cijepljenih. Jedan lije\u010dnik je u tome vidio sredstvo proizvodnje “dobre rase  ljudi [\u2026] pogodne za izazivanje po\u0161tovanja prema dr\u017eavi izvana”. \u010cim je stvoren prefekturalni zbor, Ministar unutarnjih poslova Chaptal mu je kao prioritetni zadatak odredio cijepljenje: \u201eNijedan predmet ne zahtjeva sna\u017enije va\u0161u pa\u017enju; radi se o najvrjednijim interesima dr\u017eave i sredstvu za pove\u0107anje stanovni\u0161tva.\u201d Lije\u010dnici cjepitelji glasno su zahtijevali obvezu cijepljenja, unato\u010d slabom vladanju tehnikom i brojnim smrtnim slu\u010dajevima koji su uslijedili. Napoleon ju je odbio nametnuti. Fouch\u00e9, njegov ministar unutarnjih poslova, slabo poznat po svojim skrupulama, uzvra\u0107a 1808. na temu cjepitelja: “Prisilne mjere koje oni planiraju nisu dopu\u0161tene zakonima, a blagost i uvjeravanje su naju\u010dinkovitija sredstva za postizanje uspjeha nove inokulacije.\u201d Od 1800. do 1803. eksperimentira se bez zadr\u0161ke, po mogu\u0107nosti nad djecom ulice ili siro\u010dadi, koje nitko ne tra\u017ei kad umru. Odbor koji je za to zadu\u017een ve\u0107 se naziva Filantropskim odborom<\/em>. Kao \u0161to je primijetio Fureti\u00e8re 1690., “lijekovi se testiraju na ljudima od male va\u017enosti<\/strong>“. Usprkos dokazima, odbor je 1804. dekretirao cjepivo i njegovu eksperimentalnu metodu kao savr\u0161eno benigne. Kako bi stao na kraj svakoj kontroverzi, “ministar unutarnjih poslova je naredio da svaki \u010dlanak o cjepivu, prije publikacije, mora odobriti odbor. Op\u0107i tisak, koji je 1802.-1803. objavljivao izvje\u0161taje o zara\u017eenosti i recidivima, bio je u\u0161utkan<\/strong>. Filantropski odbor postaje sredi\u0161nji odbor, stavljen pod nadle\u017enost Ministarstva unutarnjih poslova. Njegove \u010dlanove, najutjecajnije pari\u0161ke lije\u010dnike (Thouret, direktor Zdravstvene \u0161kole, Pinel, glavni lije\u010dnik Bic\u00eatre-a, Mongenot, glavni lije\u010dnik dje\u010djeg hospicija itd.) pla\u0107a uprava. Odbori su tako\u0111er osnovani u svakom departmanu kako bi odgovarali Sredi\u0161njem odboru. 1804. jedan lije\u010dnik je rekao o cijepljenju da je ono “rezultat savr\u0161enstva koje je postigla znanost vladanja”. (Jean-Baptiste Fressoz, “Le vaccin et ses simulacres. Instaurer un \u00eatre pour g\u00e9rer une population, 1800-1860,” 2011.)<\/p>\n\n\n\n

Da ni\u0161ta ne oduzmemo od povijesne paralele: \u201eNeznanje, kao i znanje, se proizvodi. \u0160to se ti\u010de rizika od cjepiva, proizvelo ga je piramidalno upravljanje informacijama, organizirano na nekoliko razina: gradske vije\u0107nice, resorni odbori, Sredi\u0161nji odbor, koji su funkcionirali kao toliki filteri za lo\u0161e vijesti.<\/strong> Komplikacije (raznolika izbijanja, ponekad opasna) su objavljivane na literaran na\u010din u stupcima “zapa\u017eanja”, a samo su ih rijetko preuzimale vi\u0161e razine, koje su, imaju\u0107i za cilj kvantifikaciju, favorizirale numeri\u010dke informacije. Umno\u017eavanje koraka u prijenosu informacija omogu\u0107ilo je maksimizirati u\u010dinke autocenzure cjepitelja. Budu\u0107i da bi cijepljenje trebalo biti savr\u0161eno benigno, zdravstveni djelatnik ili lije\u010dnik koji naleti na nesretan slu\u010daj mo\u017ee strahovati da \u0107e za to biti okrivljena njegova lo\u0161a praksa.<\/strong> Na primjer, 1820. u Alpama, prolazak dva cjepitelja proizveo je stotine eruptivnih bolesti. Na 600 cijepljenih ljudi broji se 40 smrti. Departmanski cjepitelj optu\u017euje zdravstvene slu\u017ebenike da su pobrkali ili pomije\u0161ali vakcinacijski gnoj s gnojem variole. Za cijepljenje, budu\u0107i da je slabo pla\u0107eno, bili su zadu\u017eeni uglavnom obi\u010dni zdravstveni slu\u017ebenici. Dobivali su od uprave departmana skromne bonuse na temelju broja obavljenih cijepljenja. Osim ako ste posebno tvrdoglavi, osim ako \u0107ete riskirati da vas se smatra antivakcinatorom i izlo\u017ei prijekorima odbora za cjepivo i prefekata, mnogo je pogodnije svoja zapa\u017eanja zadr\u017eati pod kapom, a svoje skrupule za sebe. Statistika je tako\u0111er imala moralnu funkciju: odgovornost da se nesre\u0107e zatome za vi\u0161e dobro nacije, rad na opovrgavanju pritu\u017ebi roditelja i klini\u010dko osloba\u0111anje od odgovornosti za cijepljenje bilo je raspodijeljeno kroz cijeli vakcinacijski sustav. Svaka je razina sudjelovala u svom udjelu nesre\u0107a, skrupula i ne\u010dasnosti<\/strong>. Statistika je proizvela izuzetno pogodan argument: cijepljenja su, u osnovi, kako je izvije\u0161teno u brojnim tablicama s uvijek praznim stupcima, apsolutno bez opasnosti. Oskudan broj prijava nesre\u0107a koji je uspio pro\u0107i uzastopne prepreke autocenzure, cenzure, pa\u017eljive provjere od strane Odbora, ukratko, nekoliko nezgoda ili recidiva koji su ostali neobja\u0161njivi i nametnuli se savjesti Sredi\u0161njeg odbora, uravnote\u017eeni su potom sa stotinama tisu\u0107a cijepljenja bez problema. I, o\u010dito, one nemaju neku te\u017einu, one u svakom slu\u010daju ne uspijevaju nametnuti redefiniranje savr\u0161eno benignog i savr\u0161eno preventivnog cjepiva.” (Jean-Baptiste Fressoz, ibid<\/em>.) Rezultat ove politike bio je da, dok je rasprava bjesnila u Engleskoj – \u0161to je dovelo do pojave ina\u010de manje \u0161tetnih metoda cijepljenja \u2013, u Francuskoj je vje\u0161ta metoda namje\u0161tanja brojki, vrhunska umjetnost statistike, osigurala da se od 1804. do 1865. ta rasprava nikad nije povela<\/em>. Sredinom rujna 2021. francuska farmakovigilancija priznala je tri stotine slu\u010dajeva menstrualnih poreme\u0107aja nakon cijepljenja protiv Covida. Istog datuma, njezin britanski pandan izbrojio je trideset tisu\u0107a, brojku samu po sebi logi\u010dno podcijenjenu. U o\u010dima autora francuskog izvje\u0161\u0107a, “za sada, ne mo\u017ee se uspostaviti nikakva veza izme\u0111u cijepljenja i poreme\u0107aja ciklusa. Samo bi klini\u010dka ispitivanja to mogla potvrditi”. A kako ona nikada ne\u0107e biti provedena…<\/p>\n\n\n\n

Ako cjepiva vi\u0161e ba\u0161 i nisu ista, cjepitelj – on se nije promijenio.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n

2. Biopoliti\u010dka metropola<\/h2>\n\n\n\n
\n

Izme\u0111u vladaju\u0107ih i stanovni\u0161tva, epidemijska kriza bi se od prolje\u0107a 2020. mogla sa\u017eeti kao ucjena bolnicom<\/em>. Ili se pokoravate ili bolnica puca. Ova podvala nije bez ironije: to da je jedan servis u svakom trenutku na rubu pucanja sama je definicija njegovog optimalnog stanja iz perspektive neoliberalnog upravljanja. <\/p>\n\n\n\n

Me\u0111utim, ono \u0161to ova situacija nadasve otkriva jest nadmo\u0107no simboli\u010dko mjesto koje bolnica zauzima u nacionalnoj psihi. Nije ba\u0161 bezna\u010dajno mo\u0107i se podvrgnuti hitnoj operaciji nakon te\u0161ke nesre\u0107e ili okoristiti se smjelim novim tehnikama koje proizlaze iz istra\u017eivanja. <\/p>\n\n\n\n

O\u010dito, odnos s bolnicom, sa svojim pingvinskim aplauzima na balkonima i svojim izjavama ljubavi na vjetru, proizlazi iz jedne dublje zahvalnosti, jedne instinktivnije privr\u017eenosti. <\/p>\n\n\n\n

Kritika bolni\u010dkog kvazi-monopola nad medicinskim resursima, \u010dak i temeljnog zastranjenja ove institucije, jedna je od banalnosti koja je postala ne\u010dujna.<\/p>\n\n\n\n

Za to postoji edipovski razlog: ovo dru\u0161tvo je k\u0107er svoje bolnice<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Jedan obi\u010dan povijesni osvrt dovoljan je da se to utvrdi.<\/p>\n\n\n\n

Sve do kraja 18. stolje\u0107a bolnica je predvorje sirotinjskog groblja. Tamo su nasumce nagomilani siromasi, lu\u0111aci i bolesnici. 1786., Akademija znanosti objavljuje zvu\u010dni projekt obnove H\u00f4tel-Dieua, uni\u0161tenog u po\u017earu 1772. Oslanjaju\u0107i se na nove statistike o morbiditetu i natalitetu, na izra\u010dun cirkulacije zraka i vode, projekt je ciljao reformirati bolnicu samo da bi se uhvatio u ko\u0161tac s reformom cijelog grada<\/em>. Radi se o tome da ga se promijeni u stroj za iscjeljivanje<\/em>. Bolnica vi\u0161e ne bi trebala biti ni\u0161ta osim \u010dvora u zdravstvenom lancu ovog novog agregata, urbanog stanovni\u0161tva. Numeriranje ku\u0107a je, pod Napoleonom, bilo inspirirano numeriranjem bolesni\u010dkih kreveta. Eto nas u dobrim rukama. Upravo tada perspektiva zdravlja zamjenjuje onu spasenja. Smrt se transformira iz pojedina\u010dnog susreta sa sudbinom u statisti\u010dku aktualizaciju jedne smrtnosti koju pod svaku cijenu treba potisnuti. Ona postaje neuspjeh, ako ne i skandal. \u201eNa ovom kraju 18. stolje\u0107a, medikalizacija urbanog prostora dovela je do administrativne kolonizacije cijelog teritorija, koji mora biti ujedinjen u svakom pogledu, posvuda dostupan i posvuda u skladu sa zahtjevima zdravstvene ispravnosti. Zatim se vr\u0161i pokret izvla\u0161tenja tradicionalnih posjednika prostora: stanovnik protjeran u rezervat ku\u0107e, trgovac zatvoren u svoju trgovinu, nosa\u010di vode i privatni po\u0161tari koji su obavljali promet, svedeni na siroma\u0161tvo. Tipi\u010dna mre\u017ea tri tijela povezana tehnologijom sanitacije jedna s drugima – ljudsko tijelo, bolni\u010dko tijelo, gradsko tijelo – municipalno ulaganje od strane higijeni\u010dara kojim upravlja administracija, \u0161to je ovo ako ne i\u0161\u010dezavanje drevne strategije grada i gradnji, politike grbova, pred dolaskom modernog urbanizma, tehnologije opreme, upravljanja stvarima?\u201c (CERFI, Genealogija opreme za standardizaciju<\/em>, 1976.) Izum javne higijene, prete\u010de “javnog zdravstva”, podudara se s ovim projektom medikalizacije cijelog urbanog prostora. Kao \u0161to je 1823. napisao Villerm\u00e9, osniva\u010d Annales d’hygi\u00e8ne publique et de m\u00e9decine l\u00e9gale<\/em>, “poplo\u010davanje, pro\u0161irivanje, bolje probijanje ulica, njihova \u010disto\u0107a i druge mjere javne higijene koje su na snazi \u200b\u200bu Parizu doprinose smanjenju smrtnosti i upravo vra\u0107anja smrtonosnih epidemija kojima je ovaj grad nekada bio tako \u010desto izlo\u017een.” Ako je istinski grad bio srednjovjekovni grad, njegovo uni\u0161tenje provedeno je u ime javne higijene. A budu\u0107i da se ni\u0161ta ne uni\u0161tava potpuno a da se tako\u0111er ne rekonstruira, metropolitanski projekt – koji se uspijeva ostvariti pred na\u0161im o\u010dima – do\u0161ao je izbrisati njegove posljednje ostatke.<\/p>\n\n\n\n

Metropola je biopoliti\u010dki projekt.<\/em><\/p>\n\n\n\n

Veliki su urbanisti svi bili opsesivni higijeni\u010dari – po\u010dev\u0161i s velikim lu\u0111akom od Le Corbusiera.<\/p>\n\n\n\n

Opusto\u0161ene ulice proljetnog zatvaranja 2020. \u010dine kulminaciju procesa koji je zapo\u010deo prvim uni\u0161tenjem \u2018la Cour des Miracles\u2019 – onim u la rue des Forges, od strane La Reynieja 1667., nakon njegovog imenovanja prvim poru\u010dnikom pari\u0161kih policijskih snaga. <\/p>\n\n\n\n

Trebala su stolje\u0107a gospodarima ovog svijeta da zaplijene ulicu. <\/p>\n\n\n\n

Vjeruju da su u tome kona\u010dno uspjeli.<\/p>\n\n\n\n

Lov proveden nad trideset tisu\u0107a “bez priznanja” pod Lujem XIV. nije doveo do kraja Pariza. Bio je ipak potreban sav uli\u010dni policijski nadzor 18. stolje\u0107a, a zatim sva zdravstvena vije\u0107a – brzo transformirana u Visoko vije\u0107e za zdravlje – higijeni\u010dara 19. stolje\u0107a, kako bi se teren pripremio za hausmanovske premeta\u010dine. Pa ipak, to nije sprije\u010dilo nekolicinu lijepih proleterskih ustanaka. Bilo ih je jednostavno lak\u0161e skr\u0161iti vojno.<\/p>\n\n\n\n

Uni\u0161titi grad, to je u po\u010detku zna\u010dilo uni\u0161titi ulicu – ulicu-svijeta, ulicu koja \u017eivi jer se tamo \u017eivi<\/em>, naseljenu ulicu, onu koja se prote\u017ee u ku\u0107e i nikada nije dovoljno pravocrtna, nikada dovoljno osvijetljena, nikada dovoljno depopulirana da bi ju se moglo smatrati “javnim prostorom”.<\/p>\n\n\n\n

Samo je uni\u0161tenje ulice dopustilo uspostavu fiktivne razlike izme\u0111u “privatnog prostora” i “javnog prostora”, suvi\u0161e fluidnih sve do tada.<\/p>\n\n\n\n

Otkad je projekt formuliran 1682. od strane Alexandre Le Ma\u00eetrea u njegovom M\u00e9tropolit\u00e9e<\/em>, posve\u0107ivanje ulica prometu<\/em>, a velikih prometnih ruta glavnih gradova odvodnji tijela nacije, pokazalo se kao najbolji na\u010din da se zavr\u0161i s gradom. <\/p>\n\n\n\n

1977. prefekt \u00cele-de-Francea predlo\u017eio je “napu\u0161tanje termina gradovi […] u korist termina aglomeracije, povezanih me\u0111u sobom brzim cestama”.<\/p>\n\n\n\n

Bio je usli\u0161an.<\/p>\n\n\n\n

Sada se govori samo o metropolama.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Sveop\u0107a medikalizacija vijesti. Argumenti isklju\u010divo na razini populacije. Rat cijepljenja. Suverena i jeziva vladavina statistike. Ako postoje ikakvi pojmovi koje su posljednje dvije godine istrgnule iz njihovog \u010disto teorijskog statusa, to su svakako pojmovi biomo\u0107i i biopolitike. <\/p>\n\n\n\n

Sigurna je oklada da pro\u017eivljavamo kulminaciju njihove povijesne valjanosti: upravljanje epidemijom Covid-19 ozna\u010dava apsolutni trijumf biopolitike kao logike<\/em>, istovremen s njezinim prakti\u010dnim porazom na otvorenom polju, nesposobnom kakva jest da se nosi s jednim virusom, sve u svemu, ne tako fatalnim.<\/p>\n\n\n\n

To je jedan \u010dudan pojam, biopolitika.<\/p>\n\n\n\n

Nastao je 1905. kod \u0161vedskog mislioca, Rudolfa Kjell\u00e9na, koji je bio profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Uppsali, gdje \u0107e, uostalom, Foucault predavati pola stolje\u0107a kasnije. Reklo bi se da ovo podrijetlo nije sasvim slu\u010dajno, jer se \u010dini da je \u0160vedska jedina europska dr\u017eava koja je, s jedne glupo biopoliti\u010dke to\u010dke gledi\u0161ta, zadr\u017eala hladnu glavu u “krizi koronavirusa”. Rudolf Kjell\u00e9n je tako\u0111er, i solidarno, izumitelj pojma geopolitike. On ima jednu organsku koncepciju dr\u017eava. Za njega, dr\u017eave se ra\u0111aju iz zemlje i ljudi koji iz nje proizlaze. To su ljudske skupine koje se bore jedne protiv drugih u okviru gra\u0111anskog rata na globalnoj skali. Za Kjell\u00e9na, biopolitika ozna\u010dava unutarnju brigu za vitalnost naroda, koja se na van izra\u017eava kao utjecaj, osvajanje, sukob, savez – geopolitika, dakle. Ve\u0107 1911., u eugeni\u010darskoj atmosferi po\u010detka stolje\u0107a, “biopolitika” u Engleskoj zna\u010di: rije\u0161iti se \u010dudaka, lu\u0111aka, kriminalaca, dru\u0161tveno neprilago\u0111enih, to jest, neprilago\u0111enih gospodarstvu<\/em>: onih koji se ne mogu uzdr\u017eavati radom. U \u010dlanku iz 1911., izvjesni Harris je napisao: “Sada\u0161nje stanje nacija ozbiljan je razlog za zabrinutost. Postoji op\u0107i nered, gotovo univerzalno nezadovoljstvo i nepovjerenje prema postoje\u0107im metodama i, na\u017ealost, malo iskrenih poku\u0161aja politika rekonstrukcije.” “Biopolitika” je naziv za jednu takvu politiku, koja se za ovog Harrisa svodi na “dr\u017eavne plinske komore” za lu\u0111ake i kriminalce. Ova briga za jednu vitalnost dr\u017eave koja po\u010dinje likvidacijom “parazita” bila je i 1933. perspektiva uglednog biologa Jakoba von Uexk\u00fclla u njegovoj Biologiji dr\u017eave<\/em>. To je otprilike poimanje koje je o biopolitici imao Hans Reiter, predvodnik rata nacista protiv duhana, u govorima u kojima bi ju spomenuo. To je tako\u0111er poimanje engleskog eugeni\u010darskog pisca Morleyja Robertsa, 1938., u njegovoj Bio-politics<\/em>. Zanimljivo je primijetiti da su, s 50% \u010dlanova NSDAP-a, lije\u010dnici bili najnacificiranija profesija Njema\u010dke. Pedesetih godina, raznoliki su nacisti i paranacisti, donekle geneti\u010dari, donekle biolozi, donekle bihevioristi, osnovali u Sjedinjenim Dr\u017eavama magloviti “Biopoliti\u010dki institut”. U 1960-ima, Edgar Morin, sav u svojoj uobi\u010dajenoj zbunjenosti, koristio taj koncept na pozitivan na\u010din, dok si je ameri\u010dki profesor politologije i biv\u0161i agent tajne slu\u017ebe raspore\u0111en u Berlin, Albert Somit, umislio da je neodgovorno promi\u0161ljati politiku bez da se krene od biologije ljudskog pona\u0161anja. To je nazvao “biopolitikom” i u sije\u010dnju 1975. organizirao me\u0111unarodnu konferenciju u Parizu o tom konceptu. Ovaj datum se otprilike podudara s Foucaultovim ponovnim usvajanjem koncepta, kojem \u0107e se utjecati, s elipsama, do kraja svog \u017eivota. Ono \u0161to je neobi\u010dno u vezi s ovim pojmovima biomo\u0107i i biopolitike kako ih je Foucault razradio i kakvi \u0107e se zatim svugdje usvajati bilo dobrim dijelom ili kao kriti\u010dke kategorije, jest to da se svi njima goste kao da je biolo\u0161ki pojam “\u017eivota” samorazumljiv<\/em>. Pa, uostalom, ako je, kako je Foucault rekao, “\u010dovjek nedavni izum”, “\u017eivot” ne se\u017ee dalje od 1802. – kada je Lamarck uspostavio biologiju kao “znanost o \u017eivim bi\u0107ima”. Prije njega, jasno se razlikovalo izme\u0111u ne\u017eivih i \u017eivih tijela, sa svim zamislivim raspravama o na\u010delu koje ih pokre\u0107e. Prirodoslovlje je detaljno opisalo cijelu jednu taksonomiju \u017eivih bi\u0107a, a galilejska fizika uspostavila je nad inertnim svoje epistemolo\u0161ko carstvo nefleksibilnih zakona. Ali dostajao je Lamarck da zakopa sklad triju carstava, mineralnog, biljnog i \u017eivotinjskog, da povu\u010de nepremostivu granicu izme\u0111u “sirovih tijela” i “organiziranih tijela” te da ujedini sva \u017eiva bi\u0107a u kontinuum gdje djeluje jedan jedinstveni i uniformni fenomen: \u017eivot. Virusi dovoljno svjedo\u010de la\u017enosti ove podjele – jo\u0161 uvijek ne znamo trebamo li ih klasificirati me\u0111u bi\u0107a obdarena \u017eivotom, iako sada prepoznajemo \u0161to im stani\u010dni mehanizam, posebno mitohondrijski, izvorno duguje. Jesu li oni molekule ne\u010duvene slo\u017eenosti ili infrarudimentarna biolo\u0161ka stvorenja? \u017dive li virusi? O tome se jo\u0161 uvijek raspravlja. \u0160tovi\u0161e, upravo se iz te slijepe to\u010dke trenutno razvijaju najperspektivniji trendovi u biologiji. Odbacuju\u0107i naslije\u0111ene podjele, Thomas Heams, francuski profesor genomike, govori o “mineralnom sidri\u0161tu \u017eivu\u0107eg” i o “infra\u017eivotima”. Time \u0161to je uspio definirati \u017eivot tek po\u010dev\u0161i od smrti, kao ne-mrtvo<\/em>, Zapad je na kraju usvojio jednu sumra\u010dnu egzistenciju i beskona\u010dno rastezanje stanja \u017eivih mrtvaca – do\u017eivotno bolesnih, imunokompromitiranih na posu\u0111enom vremenu s rakom, komatoznih u vegetativnim stanjima, beskrajnih agonija, a na veliko odu\u0161evljenje medicinske struke koja u skladu s time \u0161iri svoju suverenu mo\u0107. A predstavlja li osiguravanje dobrog reda na ulicama, nesmetanog protoka prometa, opskrbe tr\u017enica, spajanja na vodu, odsutnosti smetnji i uli\u010dna rasvjeta – kao \u0161to je to \u010dinila policija 18. stolje\u0107a – preuzimanje kontrole nad “\u017eivotom” – ni\u0161ta nije manje sigurno.
Unato\u010d tome, pojmovi biomo\u0107i i biopolitike omogu\u0107ili su Foucaultu da shvati gotovo tri stolje\u0107a medikalizacije svega i produbljivanja vladavine ekonomije, i da ih shvati udru\u017eeno<\/em>. Osniva\u010d “sekte ekonomista”, Fran\u00e7ois Quesnay, nije bez razloga bio kraljev kirurg. Uz svoju odjekuju\u0107u Tableau \u00e9conomique<\/em>, sastavio je i jedan Essai phisique sur l\u2019\u0153conomie animale<\/em>. Ako dvosmislenost oko pojma biopolitike za\u010dudo dovodi naciste i ljevi\u010dare do slaganja, to je zato \u0161to ona zapravo ne obuhva\u0107a brigu za \u201c\u017eivot\u201d, ve\u0107 uspostavljanje odre\u0111enog oblika \u017eivota<\/em>. I \u0161to se, unato\u010d politi\u010dkim neslaganjima, oni sla\u017eu i spore unutar tog oblika \u017eivota<\/em>. Taj oblik \u017eivota, imperijalni i imperijalisti\u010dki, jest metropola. Oblik \u017eivota \u010dije pogodnosti, higijena i u\u017eici po\u010divaju na cijelom jednom sustavu udaljenih infrastruktura, na cijeloj jednoj globalnoj zaplijeni resursa i proizvoda koji konvergiraju prema nekoliko “centara”, na izgradnji cijelog jednog tehnolo\u0161kog okru\u017eenja zbunjuju\u0107e slo\u017eenosti i krhkog savr\u0161enstva. \u201eDizajn okoli\u0161a jedan je od primarnih zadataka \u010dovje\u010danstva. [\u2026] Metropola je proizvod ekonomskog razvoja modernog doba. Ona je prirodni i nu\u017eni rezultat globalne industrijalizacije [\u2026] Postoji tendencija metropole da se pro\u0161iri na cijelu zemlju \u2013 na cijeli civilizirani svijet\u201c (Ludwig Hilberseimer, Arhitektura metropole<\/em>, 1927.). Budu\u0107i da se jedan oblik \u017eivota nikada ne ra\u0111a bez afirmacije nove ideje sre\u0107e, metropola nije izostala. U osnovi, mje\u0161avina neprekidne koktel-atmosfere, fitness<\/em>-a i cerebralizirane proizvodnje koja je izumljena u New Yorku 1920-ih, odr\u017eala se sve do danas kao nehr\u0111aju\u0107i ideal \u017eivota metropola. To je ono \u0161to taj vra\u017eji Rem Koolhaas naziva \u201emanhattanizmom\u201c. Evo \u0161to je napisao 1978. u svom retrospektivnom manifestu u korist metropole, Mahniti New York<\/em>: \u201eManhattanizam, \u010diji je program: egzistirati u svijetu u potpunosti stvorenom od strane \u010dovjeka<\/strong>, odnosno \u017eivjeti u unutra\u0161njosti fantazije, je, kao urbanizam, jedina ideologija koja se od samog po\u010detka hrani sjajem i bijedom metropolitanskog stanja \u2013 hipergusto\u0107om \u2013 bez da je ikada prestala vjerovati u nju kao jedini temelj po\u017eeljne moderne kulture.\u201c Zatim komentira neboder iz 1920-ih posve\u0107en urbanim sportistima, narcisima i ljubiteljima zabava, metroseksualcima – \u0161to bi se reklo do prije nekoliko godina: \u201eSa svojih prvih dvanaest katova rezerviranih isklju\u010divo za mu\u0161karce, Downtown Athletic Club nalikuje svla\u010dionici veli\u010dine nebodera<\/em>, kona\u010dnoj manifestaciji te metafizike, ujedno duhovne i tjelesne, koja \u0161titi ameri\u010dkog mu\u0161karca od korozije odrasle dobi. U biti, klub je do\u0161ao do to\u010dke u kojoj pojam jednog “optimalnog” stanja nadilazi fizi\u010dku domenu kako bi postao cerebralnim. To nije svla\u010dionica, ve\u0107 inkubator za odrasle, instrument koji omogu\u0107uje svojim \u010dlanovima, prenestrpljivima da \u010dekaju rezultate evolucije, da dosegnu nove stupnjeve zrelosti transformiraju\u0107i se u nova bi\u0107a, ovaj put prema vlastitim individualnim koncepcijama. Bastioni protuprirodnog, neboderi, kao i klub, najavljuju predstoje\u0107u segregaciju \u010dovje\u010danstva na dva plemena: ono Metropolitanaca – doslovno self-made<\/em>– koji su znali kako u potpunosti iskoristiti potencijal cijelog aparata modernosti kako bi postigli jednu iznimnu razinu savr\u0161enstva, i drugo, sastavljeno jednostavno od ostataka tradicionalne ljudske rase. Jedina cijena koju “maturanti svla\u010dionica” moraju platiti za svoj kolektivni narcizam je ona sterilnosti.<\/strong> Njihove samoizazvane mutacije nisu ponovljive za budu\u0107e generacije. \u010cari metropole se zaustavljaju na genima; oni ostaju posljednje upori\u0161te prirode. Kada uprava kluba u svojoj reklami naglasi da “s divnim morskim povjetarcem i prekrasnim pogledima, dvadeset katova rezerviranih za apartmane \u010dlanova \u010dine Downtown Club idealnim domom za mu\u0161karce oslobo\u0111ene obiteljskih veza i sposobne u\u017eivati u najnovijim trendovima luksuznog \u017eivota”, ona otvoreno sugerira da je za istinskog metropolitanca celibat jedini po\u017eeljan status.<\/strong>“<\/p>\n\n\n\n

Upravo je ta ideja sre\u0107e, dosegnuv\u0161i svoj vrhunac, ve\u0107 po\u010dela blijediti. <\/p>\n\n\n\n

Metropola pred sobom ima jo\u0161 samo karijeru propadanja.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

3. Diktatura ranjivosti<\/h2>\n\n\n\n
\n

Koliko je metropola kao oblik \u017eivota va\u017enija od svojih provizornih stanara i njihovog iluzornog osje\u0107aja slobode, koliko smo samo dodatci njenom op\u0107em funkcioniranju, to smo ve\u0107 dvaput osjetili: prvi put tijekom proljetnog zatvaranja 2020., kada se zatvaranje \u017eivu\u0107ih nametnulo kao uvjet za reprodukciju strukture globalnih tokova, a zatim u ljeto 2021., kad se ucjena cijepljenja formulirala kao ucjena li\u0161avanjem svog “dru\u0161tvenog \u017eivota”, odnosno svog metropolitanskog \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n

Na\u0161e stanje \u010diste ovisnosti o metropolitanskom okru\u017eenju tada nam se u\u010dinilo kao stanje suicidalne slabosti. <\/p>\n\n\n\n

Od tada nam svaki na\u0161 vitalni instinkt nala\u017ee da ga se oslobodimo. <\/p>\n\n\n\n

Da napustimo tu poziciju.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n


Jer ono \u0161to obilje\u017eava metropolu kao oblik \u017eivota jest ranjivost<\/em>. Vojska je, naravno, ona koja je prva identificirala problem 1920-ih. Moderna dru\u0161tva po\u010divaju na raspore\u0111enoj mre\u017ei tvornica, na tehni\u010dkim makrosustavima za snabdijevanje elektri\u010dnom energijom, prijevoz, opskrbu vodom, hranom i radnicima. Dovoljno je samo nekoliko ciljanih zra\u010dnih udara da ih se poremeti. To \u0107e, \u0161tovi\u0161e, postati doktrina ameri\u010dkog strate\u0161kog bombardiranja Njema\u010dke tijekom Drugog svjetskog rata. In\u017eenjeri New Deala su tu iskoristili “znanost tijekova”, koju su usvojili u organiziranju nacionalnog gospodarstva, kako bi odredili koje su prioritetne mete za pogoditi u Europi i Japanu. Potreba za “odr\u017eavanjem kontinuiteta vlasti i esencijalne proizvodnje” porodila je ujedno i doktrinu kriti\u010dnih infrastruktura i onu preparedness<\/em>-a usmjerenog na njihovu za\u0161titu. Prema tome, dru\u0161tvo koje po\u010diva na “vitalnim sustavima” mo\u017ee \u017eivjeti samo u trajnom izvanrednom stanju<\/em>, jer prijetnja njihova kolapsa nikada ne prestaje. Ona im je konsupstancijalna. Izum velikih elektri\u010dnih mre\u017ea ujedno je i izum black-out-a. Izum velikih sustava za usmjeravanje vode izum je njihovog isu\u0161ivanja, njihove disfunkcije, njihovog trovanja. Biopolitika potpuno logi\u010dno vodi do trajnog izvanrednog stanja. Suo\u010den s Velikom depresijom, Roosevelt je ve\u0107 bio zatra\u017eio pro\u0161irene izvr\u0161ne ovlasti “kao da smo napadnuti od stranog neprijatelja”. Ali 1941., ravnatelj Office of Emergency Management-a je onaj koji je pi\u0161e: \u201cNacionalne izvanredne situacije nisu ograni\u010dene na razdoblja rata ili intenzivnih obrambenih priprema. One tako\u0111er mogu biti rezultat ekonomskog kolapsa ili su\u0161e, poplave, potresa, gladi, epidemije ili izvanredne situacije koja prijeti javnom redu ili sigurnosti.\u201d Evo prete\u010de all-hazards planning<\/em>-a i povezanog preparedness<\/em>-a, koji se pojavljuje u ameri\u010dkoj vojsci 1970-ih. 1948. izvjesni Clinton Rossiter teoretizira, bez i najmanje provokacije, constitutional dictatorship<\/em>: \u017eivot suvremenih dru\u0161tava toliko je krhak da je potrebno sa\u010duvati mogu\u0107nost za konstitucionalnu vladu da u bilo kojem trenutku pribjegne iznimnim ovlastima, dakle diktaturi, kako bi rije\u0161ila hitne probleme koji se pojave. \u0160tovi\u0161e, to je ono \u0161to je Dr\u017eavno vije\u0107e pozvalo francusku vladu da preuzme u rujnu 2021., predla\u017eu\u0107i joj da razvije “sveobuhvatni okvir, ujedno pravni i operativni, osmi\u0161ljen da oja\u010da u\u010dinkovitost djelovanja javnih vlasti suo\u010denih s velikim krizama, istovremeno zadr\u017eavaju\u0107i republikanska na\u010dela”. Diktatura je jo\u0161 od starog Rima republikanska institucija<\/em>. Kada iznimna situacija zahtijeva iznimne ovlasti za vra\u0107anje uvjeta za normalno dru\u0161tveno funkcioniranje, diktatora se imenuje na odre\u0111eno vrijeme<\/em>. Ono \u0161to karakterizira strukturu metropolitanskog \u017eivota jest da je ta situacija postala konstantna, a s njom i potreba za diktaturom. Toliko da, u biti, kada osu\u0111ujemo “zdravstvenu diktaturu”, samo slijepci koji ne znaju ni\u0161ta o povijesti mogu re\u0107i da pretjerujemo.<\/p>\n\n\n\n

Mi, prije svega, ubla\u017eujemo (*nous sommes en de\u00e7a de la v\u00e9rit\u00e9)<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Metropola – to je diktatura ranjivosti.<\/p>\n\n\n\n

Biopolitika – to  je tiranija slabosti.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\"\"
\u201cPrimite jebeno cjepivo. Nosite jebenu masku.\u201d Komentar: Volim New York. 3<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n

Ni u jednom trenutku, ovih posljednjih godina, nije nam dopu\u0161teno da zaboravimo koliko su na\u0161e egzistencije pripojene na globalne infrastrukture. <\/p>\n\n\n\n

Ni u jednom se trenutku nije odustalo od toga da nas se tjera da osjetimo \u0161to podrazumijeva politi\u010dka <\/em>podlo\u017enost.<\/p>\n\n\n\n

Ranjivost sustava se u svakom trenutku vra\u0107a na ranjivost njegovih podanika.<\/p>\n\n\n\n

Takav je genij biopolitike. Izvje\u0161\u0107e iz 1977., podneseno nakon velikog njujor\u0161kog black-outa od odre\u0111enog “Joint Committee on Defense Production”, ve\u0107 je primijetilo da je “sve slo\u017eenije i tehnolo\u0161ki ovisnije industrijsko gospodarstvo u Sjedinjenim Dr\u017eavama u\u010dinilo gra\u0111ane sve ranjivijima na posljedice katastrofa i izvanrednih situacija nad kojima imaju vrlo malo ili nimalo kontrole i na koje ne mogu reagirati kao pojedinci.<\/strong>“<\/p>\n\n\n\n

To vrijedi za podjarmljivanje pojedinaca; to vrijedi tako\u0111er za podjarmljivanje dr\u017eava.<\/p>\n\n\n\n

Radi se o op\u0107em strate\u0161kom pokazatelju.<\/p>\n\n\n\n

Europska unija svakako se po\u010dela graditi po\u010dev\u0161i od starih francusko-njema\u010dkih industrijskih kartela \u010delika i ugljena, ali sa svakom krizom, svaki put kada bi se europski projekt suo\u010dio s vlastitom aberacijom, ubrzao bi u smislu svog infrastrukturnog ujedinjenja, uklanjaju\u0107i politi\u010dke nesuglasice biopoliti\u010dkim udarima<\/em>. Tako su 2015. godine, usred najpotpunije krize, mali makijavelisti Komisije podvostru\u010dili European Union u rasulu u Energy Union punu budu\u0107nosti, suptilno se igraju\u0107i s istovjetnosti anagrama. EU ne mo\u017ee umrijeti, time su sugerirali. Kao \u0161to se tada hvalio jedan promotivni video: “Energija je ono \u0161to nas povezuje preko granica.” Dva njema\u010dka sociologa primje\u0107uju sa svom neophodnom sumornosti: “U svojim razli\u010ditim inkarnacijama i fazama, infrastrukture kao da kriju jedno politi\u010dko obe\u0107anje. U dugoj povijesti \u201einfrastrukturnog europejstva\u201c, planovi infrastrukturne povezanosti pretpostavljaju da ceste, cjevovodi i kabeli omogu\u0107uju stvaranje jedinstva koje bi ina\u010de bilo te\u0161ko posti\u0107i s obzirom na mno\u0161tvo tradicija, jezika i politi\u010dke povijesti ratova koji dijele nacije Europe. U novije vrijeme, du\u017eni\u010dka kriza i izbjegli\u010dka kriza pru\u017eile su o\u010digledne primjere sukoba i podjela koje trenutno prevladavaju me\u0111u nacionalnim dr\u017eavama Europe. Unato\u010d tim iskustvima, ili zbog njih, trenuta\u010dne transeuropske mre\u017ene inicijative imaju za cilj izgradnju jednog nadnacionalnog jedinstva putem materijalne povezanosti infrastruktura<\/strong>. Infrastrukture obe\u0107avaju \u201eu\u010diniti solidarnost operativnom\u201c (Europska unija, 2013.). [\u2026] Na prvi pogled, veza izme\u0111u infrastrukture, tr\u017ei\u0161ta i politi\u010dko-prostornog jedinstva Europe \u010dini se jednostavnom. Infrastrukture se predstavljaju kao okosnica tr\u017ei\u0161ta, unaprijed definiranog u politi\u010dkim i geografskim terminima. Propisi i komunikacije Europske unije predvi\u0111aju paneuropsku fizi\u010dku mre\u017eu veli\u010dine Unije koja bi okon\u010dala \u201eizolaciju\u201c dr\u017eava \u010dlanica i ne bi ostavila vi\u0161e niti jedan energetski otok. Jedna takva mre\u017ea trebala bi omogu\u0107iti prodaju i kupnju energije \u201eiz bilo kojeg izvora, bilo gdje u Europskoj uniji, bez obzira na nacionalne granice\u201c (Europska komisija, 2011.). Suo\u010deni smo s jednim oblikom infrastrukturnog jedinstva koji do neke mjere nalikuje dr\u017eavnoj uredbi, ali u ve\u0107im razmjerima: paneuropska mre\u017ea zami\u0161ljena je kao \u201evezivno tkivo\u201c (Edwards, 2003.) koje prodire u teritorije dr\u017eava \u010dlanica<\/strong>. Europska komisija se nada posti\u0107i unutarnju koheziju kroz prekograni\u010dnu i kontinuiranu povezanost slobodnog protoka energije. \u00bb (Sven Opitz i Ute Tellmann, \u201eMaterijalizam Europe: Infrastrukture i politi\u010dki prostor\u201c, 2015.) Ova se politika materijalizira, izme\u0111u ostalog, u na\u0161im zemljama kroz sve ove projekte \u201evjetroelektrana\u201c koje nitko ne \u017eeli i koje dolaze gaziti po zemljama, krajolicima i stanovnicima posvuda \u2013 sve to kako bi se od bankrota spasio jedan europski projekt koji tako\u0111er nitko ne \u017eeli, polaganjem visokonaponskih vodova od Danske do Andaluzije.<\/p>\n\n\n\n

Najstra\u0161nija od zavjera i dalje je zavjera infrastruktura.
<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div>\n\n\n\n

4. The Family of Man<\/h2>\n\n\n\n
\n

Biopolitika napreduje posvuda kao politika maskirana u \u010dinjenicu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Njena je prepredenost sumjerljiva s pretencioznosti koja ju nastanjuje.<\/p>\n\n\n\n

Slu\u017ebeni protupobunjeni\u010dki priru\u010dnik ameri\u010dke vojske teoretizira da uvo\u0111enjem “esencijalnih usluga” – kanalizacije, struje, benzina, \u0161kola, medicinske skrbi i novca – shva\u0107enih poput skupa osnovnih biolo\u0161kih potreba, okupator osvaja srca i umove autohtonih stanovni\u0161tava. <\/p>\n\n\n\n

Iza ideje o “biolo\u0161kom \u017eivotu” koji bi univerzalno \u010dinio podlogu svih “kultura”, stoji logisti\u010dki <\/em>oblik \u017eivota specifi\u010dan za metropolu, koji on posvuda name\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Takav je stvarni cilj jednog rata koji nikada ne ka\u017ee svoje ime.<\/p>\n\n\n\n

Pretenzija na skrb nudi najbolje pokri\u0107e za \u017eelju za uni\u0161tenjem.<\/p>\n\n\n\n

Deklasificirani dokumenti iz Hladnog rata svjedo\u010de o drevnosti manevra.<\/p>\n\n\n\n

Tako da imamo dokument iz 1959., koji je sastavila United States Information Agency (USIA) naslovljen “Istra\u017eivanje u komunikaciji i operacijama USIS-a” (USIS je podru\u017enica USIA-e za prekomorske operacije). Takve su organizacije tada za funkciju imale pobrinuti se za ameri\u010dku propagandu u svijetu. One su bile te koje su rotirale, na primjer, tako inkluzivne velike izlo\u017ebe, koje bi posvuda upoznavale s ljepotama i radostima American Way of Life-a<\/em>. Ovaj dokument je preporu\u010divao postavljanje, za svaku operaciju, dijagnoze osje\u0107aja ciljane nacije prema Sjedinjenim Dr\u017eavama, kako bi se prema njoj “tretirala” javnost: radilo se o ciljanju na\u010dina komunikacije pogodnih za pru\u017eanje “profilakse koja bi omogu\u0107ila izbjegavanje ‘bolesti’ i terapije koja bi promicala izlje\u010denje od te bolesti”. Vrhunac ove propagande bit \u0107e premje\u0161taje American National Exhibition-a<\/em> u Moskvu, a vrhunac American National Exhibition-a<\/em> bit \u0107e paviljon izlo\u017ebe The Family of Man<\/em>. The Family of Man<\/em> je rasporedila, u vje\u0161to konstruiranom neredu, cijelu jednu zbirku dirljivih kli\u0161eja u kojima je raznolikost ljudskih figura i kultura – od pustinjskih Zulua, preko ma\u0111arskih seljaka, do ameri\u010dkih rudara – ponovno apsorbirana u velikom jedinstvu biolo\u0161ke vrste, koja se mora roditi, rasti, voljeti, jesti, raditi, zabavljati se, ostarjeti i umrijeti; sve ukra\u0161eno dubokoumnim navodima iz Biblije, Bhagavad Gite, Alberta Einsteina ili mudrosti Kwakiutla. Procjena jednog od njenih odgovornih za vr\u0161enje procjene ne skriva njegov osje\u0107aj trijumfa: “The Family of Man <\/em>dodiruje ljude na emocionalnoj razini, kao ljudska bi\u0107a, do te mjere da mijenja njihovu sliku o Sjedinjenim Dr\u017eavama i Amerikancima. Neizravno i bez ikakve \u201epropagande\u201c \u2013 zapravo, zbog samog nedostatka propagande u uobi\u010dajenom smislu rije\u010di \u2013 oni su izvu\u010deni iz svog uobi\u010dajenog nacionalisti\u010dkog sovjetskog referentnog okvira i ponu\u0111en im je, barem privremeno, osje\u0107aj pripadnosti ljudskoj rasi u njenoj cjelini. U isto vrijeme, oni ne mogu ignorirati \u010dinjenicu da ih Sjedinjene Dr\u017eave, njihov navodni neprijatelj, mogu do te mjere ganuti.”<\/p>\n\n\n\n

Sva ta ljigava apologija mira ciljala je dakle samo spustiti gard sovjetskog protivnika.<\/p>\n\n\n\n

Pan-inkluzivni humanizam izlo\u017ebe bio je tu samo da isklju\u010di neprijatelja iz ljudske obitelji<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Proces je, istini za volju, banalan. Ono \u0161to nije banalno jest da je postao univerzalna politi\u010dka smicalica. “Bolji svijet: inkluzivniji, pravedniji i s vi\u0161e po\u0161tovanja prema Majci Prirodi” – tim zavjetom, naravno, Klaus Schwab sa\u017eima svoj transhumanisti\u010dki Veliki reset<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Istim tim sentimentalnim trikom se koristi ve\u0107 dvije godine kako bi se utjeralo u tor one koji se ne sla\u017eu s politikom upravljanja epidemijom – one “antivaksere” koji se usu\u0111uju opirati svem dobru koje im se \u017eeli.<\/p>\n\n\n\n

Iza folklorne raznolikosti kultura i identiteta koju je inscenirala, The Family of Man<\/em> promi\u010de jednu savr\u0161eno dogmatsku definiciju ljudskog bi\u0107a: jedno manjkavo, nesavr\u0161eno, zavisno i prije svega ranjivo stvorenje. Upravo tom bi\u0107u ide sva empatija koju ona nala\u017ee. Sve \u0161to se odbija podvrgnuti ovoj definiciji predstavlja uvredu vrsti. Ovo bi\u0107e se ne podudara slu\u010dajno sa, svega li\u0161enim, metropolitanskim atomom koji mora zahvaliti tehnologiji \u0161to \u010dini sve da ga nadopuni, pobolj\u0161a, i tko zna?, jednog dana i pro\u0161iri. Svakako, gubitak svijeta oslabljuje. Bijeda odnosa osaka\u0107uje. Svakodnevno iskustvo ponora koje odvaja moj dru\u0161tveni profil od mojeg opipljivog postojanja je bolno. To je razumljivo. Ali to ide na ruku onima koji organiziraju <\/em>ovo stanje kako bi ga uzdigli na razinu ljudskog stanja. To je stoga upravo ono \u0161to, u skladu s The Family of Man<\/em>, \u010dine suvremene politike identiteta – koje, \u0161tovi\u0161e, imaju prirodnu slabost prema vidljivim biopoliti\u010dkim atributima fokusiranima na ro\u0111enje, rasu, spol ili tjelesni invaliditet, a nikada na eti\u010dke singularnosti. Jo\u0161 uvijek \u010dekamo formiranje Lige za obranu delikatnih bi\u0107a od seronja. Sa svojim idealom sigurnosti, svojim eksplicitnim pozivima na cenzuru i svojom uro\u0111enom tehnofilijom, politike identiteta se uklapaju u aktualni dru\u0161tveni zbor kao njegov savr\u0161eni kontrapunkt. Isklju\u010diva briga za atribute bi\u0107a sre\u0107om uspijeva o\u010duvati subjekt <\/em>koji joj je podr\u0161ka: stara monada liberalizma i njegovog napornog “ja, ja, ja”. Nije li, me\u0111utim, divno obe\u0107anje queer<\/em>-a ono koje nas je kona\u010dno oslobodilo tog prokletog glagola “biti”? Logi\u010dno, upravo su te politike identiteta bile mobilizirane kako bi se iskopala samouvjerena \u017eivotnost nereda George Floyd u Sjedinjenim Dr\u017eavama, kako bi se jo\u0161 jednom podijelila, du\u017e dogovorenih linija, neopisiva i stra\u0161na kompozitna legura koja se tamo formirala. <\/p>\n\n\n\n

Da su NVO nositeljice ove restorativne <\/em>biopolitike uglavnom financirane od strane velikih ameri\u010dkih zaklada, po\u0161tena je igra<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

1968. Pier Paolo Pasolini je prorokovao sa svojom uobi\u010dajenom lucidno\u0161\u0107u: “U budu\u0107nosti \u0107e rasizam rasti po intenzitetu i u\u010destalosti, umjesto da se smanjuje: i to zbog pritiska mo\u0107i koja, budu\u0107i da je manje vidljiva i manje osobna, ne\u0107e biti ni\u0161ta manje drobe\u0107a: i bit \u0107e, \u0161tovi\u0161e, toliko drobe\u0107a da \u0107e slomiti i samljeti zajedni\u0161tvo koje slu\u017ei kao vezivno tkivo u procesu proizvodnje i potro\u0161nje; takvo usitnjavanje dru\u0161tva na toliko razli\u010ditih, jednako potla\u010denih oblika, u\u010dinit \u0107e upravo da se rasizam umna\u017ea, jer \u0107e svi mali odvojeni dijelovi, na koje \u0107e se zdrobljeni svijet fragmentirati, rasno mrziti jedni druge.” (Pier Paolo Pasolini, Kaos<\/em>, 1968.)<\/strong> <\/p>\n\n\n\n

Biopoliti\u010dka perspektiva \u017eivljenja unutar kontinuuma vrste gdje je svako razlikovanje izme\u0111u prijatelja i neprijatelja zabranjeno neizbje\u017eno proizvodi gu\u0161enje, osje\u0107aj globalne zatvorene sjednice i posljedi\u010dnu \u017eelju za nestankom. <\/p>\n\n\n\n

Prisilno zatvaranje unutar ljudske obitelji, bez mogu\u0107nosti bijega, ima iste psihotiziraju\u0107e u\u010dinke kao i u tradicionalnoj obitelji. <\/p>\n\n\n\n

Jer doista ima bi\u0107a koja nam \u0161tete. <\/p>\n\n\n\n

Ima bi\u0107a koja mrzimo i drugih koja nam se gade. <\/p>\n\n\n\n

Ima bi\u0107a koja volimo, koja nas vesele i koja odbijamo smatrati “ljudima poput drugih”. <\/p>\n\n\n\n

Ili, kako je Foucault objasnio u Dru\u0161tvo treba braniti<\/em> (1976.), u biopoliti\u010dkom re\u017eimu, gdje su sve eti\u010dke singularnosti sive, jedina gramatika koja dopu\u0161ta politi\u010dke razlike je rasizam. Neprijatelj je onaj koji \u0161teti mojoj rasi, koji joj si\u0161e krv i kojeg moram istrijebiti kako bih uve\u0107ao svoju vlastitu vitalnost, kako bih u\u010dinio da populacija mojih bli\u017enjih procvjeta. Budu\u0107i da smo ujedinjeni biologijom, upravo \u0107e iz biologije biti nu\u017eno izvu\u0107i profil neprijatelja i razloge za njegovo reduciranje. Ovo pronalazimo u temi borbe galskog naroda protiv frana\u010dkog naroda plave plemi\u0107ke krvi tijekom Francuske revolucije, kao i u ameri\u010dkoj eugenici i njezinom obe\u0107anju optimiziranog \u010dovje\u010danstva, u rasizmu nacisti\u010dke dr\u017eave, kao i u neokolonijalnom nalogu da se vlastiti kulturalni atributi nose na ramenu. Tako je Bateson, u izvje\u0161\u0107u iz 1944. preporu\u010dio OSS-u neokolonijalnu metodu koja je potom bila na\u0161iroko primjenjivana: “Vrlo je va\u017eno kod superiornijeg stanovni\u0161tva pobuditi sklonost da se bude promatra\u010d, kao i sklonost ekshibicionizmu kod inferiornijih.<\/strong>” […] Tamo gdje bijeli \u010dovjek vidi sebe kao uzor i poti\u010de domoroce da se ugledaju na njega kako bi znali kako se stvari trebaju raditi, nalazimo da to, me\u0111u domorocima, u kona\u010dnici vodi do izbijanja njima specifi\u010dnih kultova. Zatim se taj sustav preoptere\u0107uje sve dok se ne razvije jedna kompenzacijska ma\u0161inerija, a tada preporod autohtonih umjetnosti i knji\u017eevnosti postaje oru\u017eje protiv bijelog \u010dovjeka (ovaj fenomen, usporediv s Gandhijevim kolovratom, mo\u017ee se primijetiti u Irskoj kao i drugdje). Ako, s druge strane, dominantna populacija potakne autohtono o\u017eivljavanje, tada je sustav u svojoj cjelini mnogo stabilniji i autohtonost se vi\u0161e ne mo\u017ee koristiti protiv dominantne populacije.”<\/p>\n\n\n\n

Tu vidimo da je predak CIA-e bio itekako svjestan da laskanje identitetu i kulturalnim razlikama pod\u010dinjenih ostaje najbolji na\u010din da ih se neutralizira<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Poredak koji nas tla\u010di nikad nije bio tako dobro odr\u017eavan kao otkad je na\u0161a patnja verbalno prepoznata. <\/p>\n\n\n\n

\u0160to nam je drugo \u010diniti, kad ina\u010de dodajemo patnji svijeta, ako se drznemo zaista pobuniti protiv nje?<\/p>\n\n\n\n

Budimo razumni.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da se teoreti\u010dari zavjere usu\u0111uju odrediti neprijatelja, budu\u0107i da imamo hrabrosti razlikovati jedno “mi” od jednog “oni”, dobivamo reputaciju vi\u0161e ili manje otvorenih, u\u017easnih rasista. Tako to \u017eeli vladaju\u0107a biopolitika. A budu\u0107i da tvrdimo kako pravimo tu razliku unutar <\/em>dru\u0161tva, mediji nemaju problema – nakon \u0161to su upotrijebili isti izlizani trik protiv Nuit Debouta, a zatim i \u017dutih prsluka – da nas prika\u017eu kao antisemite. U tom pogledu ne pre\u017eu ni pred kakvim paradoksom. \u010citava poanta ovog manevra je, izjedna\u010davanjem svake otvorene opozicije postoje\u0107em poretku s antisemitizmom, u nju stjerati one koji ga vi\u0161e ne mogu podnositi.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to se time poku\u0161ava izbrisati je da bi moglo biti drugih “mi” i drugih “oni” do biopoliti\u010dkih. <\/p>\n\n\n\n

Postoji eti\u010dki “mi” povezan s dijeljenjem jedne odre\u0111ene ideje \u017eivota, odre\u0111enih vezanosti, odre\u0111enih na\u010dina djelovanja, odre\u0111enih tehnika – ukratko, jednog iskustva svijeta.<\/p>\n\n\n\n

Postoji i politi\u010dki “mi” povezan s jednom situacijom konflikta gdje svako zauzima stranu.<\/p>\n\n\n\n

Ne postoji samo “mi” pripadanja, atributivni “mi”, utemeljen na izvanjskom, kategorijskom, biografskom dijeljenju jednog dru\u0161tvenog identiteta.<\/p>\n\n\n\n

Nakon pa\u017eljivog razmatranja i ispitivanja svih dokaza, Billa Gatesa, Marka Zuckerberga, Emmanuela Macrona, Rockefellerovu zakladu, DARPA-u, Bollor\u00e9, Cargill, Europsku komisiju, SZO, velike globalne konzultantske tvrtke, Goldman Sachs, Louis Dreyfus, Bayer-Monsanto ili farmaceutske multinacionalne kompanije mo\u017eemo dr\u017eati neprijateljima bez da u glavi imamo otvaranje koncentracijskih logora.<\/p>\n\n\n\n

Ali to je nepodno\u0161ljiva ideja.<\/p>\n\n\n\n

Jer podnositi ju, to bi zna\u010dilo podi\u0107i veo s temeljne la\u017ei biopolitike.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

<\/div>\n\n\n\n

5. Bolest zdravlja<\/h2>\n\n\n\n
\n

Biokapitalizam, biogra\u0111anstvo, biopolitika, bioekonomija, biosigurnost, \u010dak i biosocijalnost \u2013 neobi\u010dno je kako se naizgled ovaj prefiks bio- name\u0107e posvuda, bez da itko zna \u0161to zna\u010di.<\/p>\n\n\n\n

Erwin Chargaff, veliki melankoli\u010dni istra\u017eiva\u010d kojemu dugujemo takozvano pravilo “uparivanja” aminokiselina u molekuli DNK, \u017didov iz Bukovine prognan u Sjedinjene Dr\u017eave, rekao je o biologiji: “Ne postoji druga znanost \u010dije ime evocira objekt koji ne mo\u017ee definirati.<\/strong>” (Heraklitova vatra<\/em>, 1979.) Povijest posljednja dva stolje\u0107a nudi, \u0161tovi\u0161e, taj neobi\u010dan spektakl, iz transparentnih razloga disciplinarne konkurencije – toliko fizi\u010dara koji poku\u0161avaju odgovoriti, iz vlastite domene, na pitanje: \u0160to je \u017eivot?<\/em> (Erwin Schr\u00f6dinger, 1944.), dok jednako toliko biologa inzistira na postuliranju da \u017divot ne postoji!<\/em> (Ernest Kahane, 1962.). \u010cak i jedan tako tvrdoglavi dobitnik Nobelove nagrade poput Andr\u00e9a Lwoffa zapo\u010dinje svoju knjigu Biolo\u0161ki poredak <\/em>(1962.) rije\u010dima: \u201eBiologija je, po definiciji, prou\u010davanje \u017eivota. Ni\u0161ta nije te\u017ee od definiranja \u017eivota. Najjednostavnije je odlu\u010diti, kao i toliki drugi, da je to nemogu\u0107e.<\/strong>\u201d<\/p>\n\n\n\n

Pa ipak, svi ovi namno\u017eeni bio- trebaju ne\u010demu odgovarati. Mo\u017ee se pretpostaviti da to svjedo\u010di jednom pokretu posto\u010davanja (*chept\u00e9lisation) ljudske vrste<\/em>. U mjeri u kojoj kapital \u0161iri svoj zahvat, u smislu pro\u0161irivanja kao i produbljivanja, poku\u0161ava nas svesti na stanje krda. Najstarija etimologija “kapitala” se\u017ee do provansalskog captal<\/em>, \u0161to ozna\u010dava “stoku”. Od osvita civilizacije, bogatstvo se mjerilo u glavama stoke, a mo\u0107 u broju robova. \u010cini se da jedna vrsta zajedni\u010dke povijesne sudbine ve\u017ee tretiranje doma\u0107ih \u017eivotinja s onim ljudskih populacija. Kao \u0161to se moglo anticipirati, mikro\u010dipiranje jednih nagovijestilo je projekt mikro\u010dipiranja drugih. Ono \u0161to se ismijava kao zavjereni\u010dko lupetanje jedan je eksplicitni tehnolo\u0161ki projekt star dvadesetak godina, kojim se hrane Klaus Schwab i njegovi prijatelji investitori, koji T\u00e9l\u00e9matin sada promovira – to \u010dini \u017eivot toliko lak\u0161im! – i s kojim se vrlo biopoliti\u010dka \u0160vedska di\u010di da ve\u0107 eksperimentira. Sav strah koji se lu\u010di kako bi se zagospodarilo na\u0161im du\u0161ama, svi pozivi da ostanemo ujedinjeni u suo\u010davanju s virusom, sve to mehani\u010dko pozivanje na Solidarnost doprinosi posto\u010davanju vrste. \u201eSolidarnost\u201c je toliko uvrnut pojam da je velika francuska naftna kompanija mogla pozvati svoje zaposlenike, tijekom zatvaranja 2020., da poka\u017eu svoj \u201eduh solidarnosti\u201c uzimaju\u0107i dane godi\u0161njeg odmora tijekom svoje djelomi\u010dne nezaposlenosti. Reakcionar Joseph de Maistre je prvi koji je posudio pojam solidarnosti od pravnika. Zatim socijalist Pierre Leroux uvodi taj pojam u filozofiju, prikrivaju\u0107i svog prethodnika, ali ne i njegove namjere: \u201ePrvi sam posudio pojam Solidarnosti od pravnih stru\u010dnjaka kako bih ga uveo u filozofiju, to jest, prema meni, u religiju; htio sam zamijeniti kr\u0161\u0107ansko Milosr\u0111e ljudskom Solidarno\u0161\u0107u […].<\/strong>\u201c Solidarizam je bila sekularna religija Tre\u0107e Republike i doktrina slamanja klasne borbe.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Zazivanje Solidarnosti kao apsolutne vrijednosti slu\u017ei samo spre\u010davanju postavljanja vitalnih pitanja: \u201eS kim? Na kojoj osnovi? Protiv koga? U kojim odnosima?\u201c<\/p>\n\n\n\n

Zabraniti nam da ih postavljamo zna\u010di zabraniti nam da se branimo protiv onoga \u0161to nas oslabljuje. Protiv onoga \u0161to nas ubija. <\/p>\n\n\n\n

To zna\u010di htjeti nas bolesnima.<\/p>\n\n\n\n

I predati nas u ruke na\u0161ih krvnika.<\/p>\n\n\n\n

To se doga\u0111a \u010dak i fiziolo\u0161ki <\/em>kod svih onih \u017ertava \u201edugog Covida\u201c koji u stvarnosti nikada nisu oboljeli. U skladu s nocebo efektom, oni su doslovno bolesni od solidarnosti<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Socijalist Louis Blanc, Lerouxov suvremenik, pozivao je na re\u017eim koji bi, \u201esmatraju\u0107i \u010dlanove velike dru\u0161tvene obitelji solidarnima, te\u017eio organiziranju dru\u0161tava, \u010dovjekovog djela, po uzoru na ljudsko tijelo, djelo Bo\u017eje.\u201c<\/p>\n\n\n\n

Ako nema “velike dru\u0161tvene obitelji”, to je zato \u0161to postoje veze izme\u0111u bi\u0107a koja ih definiraju<\/em>, a ne homogenih tijela koja jednostavno treba aglomerirati.<\/p>\n\n\n\n

To je zato \u0161to smo u svijetu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Stari kr\u0161\u0107anski san o ujedinjenju svih tijela izabranih u Abrahamovom krilu no\u0107na je mora gnje\u010denja – kao \u0161to je to, uostalom, i naslovnica Hobbesovog Levijatana<\/em>.\u00a0<\/p>\n\n\n\n

To je, umjesto slike spasenja, san o uni\u0161tenju.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to tijelo \u010dini \u017eivim jest upravo to da ono nadilazi svoju tjelesnu kona\u010dnost, da sudjeluje u svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Posto\u010davanje vrste odvija se svo\u0111enjem bi\u0107a na njihovu karnalnu ljusku.<\/p>\n\n\n\n

Robovlasnici su oduvijek poku\u0161avali svesti svoje podanike na to – na \u0161to su ovi odgovarali potvr\u0111uju\u0107i, svojim pjesmama, mo\u0107 svoje du\u0161e<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tijelo koje nije nego tijelo, manje je od tijela.<\/p>\n\n\n\n

Biopolitika nas nastoji potisnuti na granice na\u0161e ko\u017ee.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\"\"
Paragvaj \u201cAko se zarazi\u0161 koronavirusom, to je tvoja krivica.\u201d 4<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n

Ona cilja svijet tijela<\/em>, bez i\u010dega izme\u0111u njih osim konekcija kojima upravlja. Tijela okru\u017eena neprijateljskom prazninom, poput \u0161takora u laboratoriju.<\/p>\n\n\n\n

Jer na kraju ove redukcije, tijela su spoznatljiva, upravljiva, prenosiva, odvojiva, savladiva, premlativa – bezopasna, dakle.<\/p>\n\n\n\n

Sve dok ima “ja” i “drugih”, tu jo\u0161 uvijek nema ni\u010dega.<\/p>\n\n\n\n

Sve \u0161to opstoji, sastoji se upravo u tome: da u tome sudjelujemo zajedni\u010dki.<\/p>\n\n\n\n

Neupravljivo je ono \u0161to se ne mo\u017ee svesti na atom koji lebdi u kiberprostoru, na radnika koji se sam vra\u0107a ku\u0107i nave\u010der, na pani\u010dnu siluetu koja o\u010dajni\u010dki bje\u017ei kroz suzavac, na voza\u010da koji kru\u017ei po obilaznici.<\/p>\n\n\n\n

To je ono \u0161to se dr\u017ei<\/em>, \u0161to je neuni\u0161tivo povezano, \u0161to je sigurno u svoje privr\u017eenosti i svoje postupke. <\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to sudjeluje u svijetu.<\/p>\n\n\n\n

\u201ePrijateljstvo je, po svojoj prirodi, neupitno i neupravljivo\u201c, pisao je Baudelaire Victoru Hugou.<\/p>\n\n\n\n

Ono od \u010dega bi vlast trebala strepiti su veze me\u0111u bi\u0107ima, veze koje su nedodjeljive, nepodlo\u017ene kontroli, koje \u010dine da su tijela vi\u0161e od samih tijela i da postaju otpornima, ponekad i nepromjenjivima. Upravo je zato, za Facebook, politi\u010dki tako va\u017eno da izvu\u010de sva\u010diji \u201edru\u0161tveni graf\u201c, \u201emre\u017eu stvarnih konekcija putem kojih ljudi komuniciraju i dijele informacije\u201c, kako je rekao onaj podli Zuckerberg 2007. godine.<\/p>\n\n\n\n

\u201eTijelo je biopoliti\u010dka stvarnost\u201c, drznuo se Foucault. Dostaje samo u\u0107i u jedan bolni\u010dki odjel, pod tim poni\u017eavaju\u0107im neonskim svjetlom, na tim ledenim nosilima, pod tim umornim i stru\u010dnim pogledima, gdje se pra\u0107eni pacijent teturaju\u0107i udaljava, odjeven u neskladnu halju koja mu stra\u017enjicu ostavlja otkrivenom – kako bi se iskusila svedenost na puko tijelo<\/em>, i koliko je ona gnusna.<\/p>\n\n\n\n

Svaki put kad se potisne ono \u0161to neko bi\u0107e povezuje sa svijetom i s drugima, na djelu je jedan poku\u0161aj uni\u0161tenja. \u017deli ga se pretvoriti u hrpu inertnog, pasivnog, ne\u017eivog mesa, li\u0161enog vlastitih snaga, dobrog samo da slu\u017ei kao leglo za mikrobe ili za primanje udaraca – kako ga zajedni\u010dki razumiju lo\u0161 lije\u010dnik i dobar policajac.<\/p>\n\n\n\n

\u201eVelika je la\u017e bila u\u010diniti \u010dovjeka organizmom, gutanje asimilacijom, inkubaciju izlu\u010divanjem, [\u2026] taj govnarski kotao, tu ba\u010dvu fekalnog destilata, uzrokom kuge i svih bolesti. [\u2026] Vjerujete da ste sami, a to nije istina, vi ste mno\u0161tvo, vjerujete da ste svoje tijelo, ono je drugo<\/strong> [\u2026] Evo, \u010detiri tisu\u0107e godina da \u010dovjek ima anatomiju koja je prestala odgovarati njegovoj prirodi. Anatomija u kojoj smo zato\u010deni je anatomija koju su stvorile budaletine, lije\u010dnici i nau\u010dnici koji nikada nisu mogli razumjeti jednostavno tijelo [\u2026] Pa ipak je upravo silogisti\u010dko funkcioniranje ljudskog tijela kakvo trenutno postoji uzrok svih bolesti [\u2026] prethodno je tijelo bilo neizmjerljivo, neopisivo, neuvjetovano [\u2026] Ka\u017eem da se mnogo bolje nego svojom vojskom, svojom upravom, svojim institucijama, svojom policijom, dru\u0161tvo odr\u017eava \u010darima <\/strong>[\u2026] Trenutno ljudsko tijelo je gehena koje se sva magija, sve religije i svi obredi uprla da oko\u0161ta, sve\u017ee, okameni, sputa unutar modula svojih trenutnih stratifikacija, koje su prva istinska prepreka svakoj revoluciji [\u2026] Ka\u017eem kako bih mu se obnovila njegova anatomija \/ \u010dovjek je bolestan jer je lo\u0161e izgra\u0111en \/ jer sve\u017eite me ako to \u017eelite, ali nema ni\u0161ta beskorisnije od organa \/ jednom kad od njega u\u010dinite tijelo bez organa, osloba\u0111ate ga svih njegovih automatizama i vra\u0107ate ga njegovoj istinskoj slobodi.\u201d (Antonin Artaud, Autour de la s\u00e9ance au Vieux-Colombier<\/em>, 1947.)<\/p>\n\n\n\n

Taj na\u010din kojim nas biopolitika svodi na stanje tijela, na stanje stanara koji imaju interes da se o njima \u0161to vi\u0161e brine, da ih se teto\u0161i u pripremi za kona\u010dnu inventuru Velikog Stanodavca, taj na\u010din kojim nas tjera da se vrtimo oko svoje osi i da strepimo od nekog prljavog trika od strane na\u0161eg organizma, sve su na\u010dini da nas se deprimira, da nas se oslabi, da nas se ubije – odvra\u0107aju\u0107i nas od odnosa sa svijetom, koji nas hrani, uve\u0107ava, \u010dini da zra\u010dimo, \u010dini nas \u017eivima \u010dine\u0107i nas sudionicima svega \u0161to \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n

\u201eOno \u0161to je individualno to je odnos, a ne ja. Prestati razmi\u0161ljati kao ja, da bi se \u017eivjelo kao tijek, cjelina tijekova, u odnosu s drugim tijekovima, izvan sebe i u sebi.<\/strong> [\u2026] Neotu\u0111ivi dio sebe, to je kada netko prestane biti jedan ja: treba osvojiti taj eminentno fluidni, vibrantni dio. Problem je tada uspostaviti, prona\u0107i ili ponovno otkriti maksimum konekcija. Jer konekcije (i disjunkcije), to je upravo fizika odnosa, kozmos. [\u2026] Svaki put kada se fizi\u010dki odnos prevede u logi\u010dke odnose, simbol u slike, tijek u segmente, razmjena razdijeli na subjekte i objekte, jedne za druge, mora se re\u0107i da je svijet mrtav i da je kolektivna du\u0161a zauzvrat zato\u010dena u Ja, bilo u onaj naroda ili onaj despota.\u201d (Fanny i Gilles Deleuze, predgovor Apokalipsi <\/em>D. H. Lawrencea, 1978.) Osim mo\u017eda naloga da se sve prihvati i da se hibridizira sa svime, nema ideje \u0161tetnije <\/em>od one imuniteta o kojem nam se tupi ovih dana. Ta ideja imuniteta kao samoobrane napadnute tjelesne utvrde datira, o\u010dekivano, s kraja 19. stolje\u0107a. Sa svojim budnim detekcijskim sustavima, svojim prijetnjama invazijom, svojim stranim tijelima koje treba potisnuti i svojim raspore\u0111ivanjem komandosa antitijela, ona izdaleka zaudara na dr\u017eavni militarizam u doba njegovog ro\u0111enja. \u010covje\u010danstvo nikada nije imalo potrebu za tim konceptom \u0161iljaste kacige kako bi \u017eivjelo, i to ponekad poprili\u010dno dobro. Ne mo\u017ee se odati nikakvo priznanje “znanstvenom” pojmu proiza\u0161lom iz slu\u010dajnog sudara jednog starog pojma rimskog prava – imuniteta – koji ozna\u010dava \u010dinjenicu da subjekt nije podlo\u017ean obi\u010dajnom pravu – i jednog politi\u010dkog koncepta – onog self-defense-a<\/em> – izmi\u0161ljenog od onog \u0161ugavog Hobbesa. Treba li podsjetiti da je ovaj teoreti\u010dar straha u politici tako prepri\u010dao i svoje ro\u0111enje u svojoj Autobiografiji<\/em>: “Mali crv koji sam ja nije sam do\u0161ao na svijet. Glasine prema kojima \u0107e Nepobjediva Armada odvesti na\u0161u rasu u njenu propast izazvale su takav strah kod moje majke da je na svijet donijela mene i sam strah”? Savr\u0161eno zdrav \u010dovjek, vidi se.<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Bilo je za o\u010dekivati: pojam zdravlja koji propagira biopolitika zapravo odgovara samoj definiciji bolesti<\/em>. <\/p>\n\n\n\n

Tu sigurnost da je \u017eivot na Zemlji nemogu\u0107 izvan Stroja.<\/p>\n\n\n\n

Tu ideju sustava toliko ranjivog da svatko mora ostati na svom mjestu kako ne bi ugrozio njegovo kalibrirano funkcioniranje.<\/p>\n\n\n\n

Tu neumoljivu borbu protiv svakog doga\u0111aja, protiv svega \u0161to remeti i uvodi nepoznato, protiv sveg nadolaze\u0107eg i protiv sve povijesti, u kona\u010dnici.<\/p>\n\n\n\n

Taj o\u010dajni\u010dki zahtjev za ovladavanjem \u2013 \u201eMogu\u0107e je staviti \u017eivu\u0107e fenomene pod kontrolu, kontrolu koja je jedini i jedinstveni cilj biologije<\/strong>\u201c, prsio se biolog Jacques Loeb iz Rockefeller Institute for Medical Research od po\u010detka 20. stolje\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Tu te\u017enju za jednom smrtonosnom stabilizacijom svih mehanizama, za eliminacijom svake fluktuacije.<\/p>\n\n\n\n

Tu nemogu\u0107nost da se ne reagira<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tu opsesiju sa sigurnosti u svemu.<\/p>\n\n\n\n

Tu nemogu\u0107nost da se oslobodi odre\u0111enog fiksnog \u017eivotnog re\u017eima bez straha da mu se ne podlegne \u2013 evo same definicije patolo\u0161kog stanja. Brige, predostro\u017enosti, \u201emjere\u201c \u010dine dio bolesti<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Bolest kontaminira zakon kada se zakon brine za bolesne.<\/p>\n\n\n\n

No patologija je \u0161tovi\u0161e jedan na\u010din \u017eivljenja<\/em> – kao \u0161to je to metropola, kao \u0161to je to biopolitika.<\/p>\n\n\n\n

\u010cini se da nitko od lije\u010dnika koji nastanjuju televizijske studije nikada nije otvorio ni stranicu jednog od najpoznatijih tekstova vode\u0107eg francuskog filozofa medicine: \u201cPatolo\u0161ke \u017eivotne norme su one koje sada prisiljavaju organizam da \u017eivi u ‘su\u017eenoj’ sredini<\/strong>, kvalitativno druga\u010dijoj, u svojoj strukturi, od prethodne \u017eivotne sredine, i isklju\u010divo u toj su\u017eenoj sredini, zbog nemogu\u0107nosti u kojoj se organizam nalazi da se suo\u010di sa zahtjevima novih sredina, u obliku reakcija ili pothvata koje diktiraju nove situacije. Pa, \u017eivjeti za \u017eivotinje, a jo\u0161 vi\u0161e za ljude, nije samo vegetirati i odr\u017eavati se, ve\u0107 suo\u010davati se s rizicima i prevladavati ih<\/strong>. Zdravlje je upravo, i prvenstveno kod \u010dovjeka, odre\u0111ena fleksibilnost, odre\u0111ena me\u0111uigra normi \u017eivota i pona\u0161anja. Ono \u0161to ga karakterizira jest sposobnost toleriranja varijacija u normama, kojima jedino stabilnost – naizgled zajam\u010dena, ali zapravo uvijek nu\u017eno nesigurna – situacija i sredine pridaje varljivu vrijednost kona\u010dne normalnosti. \u010covjek je istinski zdrav tek kad je sposoban za vi\u0161e normi, tek kada je vi\u0161e nego normalan<\/strong>. Mjera zdravlja je odre\u0111ena sposobnost prevladavanja organskih kriza kako bi se uspostavio jedan novi fiziolo\u0161ki poredak, druga\u010diji od dosada\u0161njeg. Bez \u0161ale, zdravlje – to je luksuz mogu\u0107nosti da se razbolimo i oporavimo<\/strong>. Sva bolest je, naprotiv, smanjenje sposobnosti prevladavanja drugih. […] Ni\u0161ta ne mo\u017ee manjkati \u017eivom bi\u0107u, ako smo spremni priznati da postoji tisu\u0107u i jedan na\u010din \u017eivljenja.<\/strong>\u201c (Georges Canguilhem, La Connaissance de la vie<\/em>, 1952.)<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Pothvat zakr\u017eljavanja na\u0161eg svijeta, pucanja i digitalne kolonizacije svih na\u0161ih veza, \u0161irenje uistinu paranoidnog nepovjerenja prema svijetu, drugima, pa \u010dak i prema samom sebi, propisivanje no\u0161enja maske i “barijernih gesti” protiv prehlade<\/em>, stremljenje prema zatvaranju svakoga u jednu rutinsku i domestificiranu egzistenciju – sve to ozna\u010dava jasan poku\u0161aj da nas se razboli pod najboljim biopoliti\u010dkim izgovorima. <\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta posebno novo u ovom ludilu. Samo provedba metodi\u010dnija od uobi\u010dajene. 1930., spisatelj Georges Duhamel, vra\u0107aju\u0107i se s putovanja u Sjedinjene Dr\u017eave, opisao je \u0161to je tamo vidio: metodi\u010dnu fumigaciju stranaca koji dolaze u svrhu dezinfekcije, grozu koju izaziva kihanje u vlaku i susjed koji si iznova prska grlo, broj kalorija sadr\u017eanih u svakom jelu na jelovniku restorana, ali i masovne zabave i neobuzdanu industrijalizaciju. Sa stolje\u0107em koje obe\u0107ava biti ameri\u010dkim, on prepri\u010dava svoje proputovanje kao seriju Prizora budu\u0107eg \u017eivota<\/em> za jednu Europu osu\u0111enu na zaka\u0161njelo opona\u0161anje. Jedna od tih scena prikazuje dijalog o \u201eosvaja\u010dkim pohodima znanosti\u201c s modernim i kultiviranim Amerikancem, Parkerom Pitkinom. Duhamel mu dodjeljuje ove rije\u010di: \u201ePostoji mo\u017eda stotinu zaraznih bolesti. Onog dana kada protiv svake od tih zaraznih bolesti budemo imali u\u010dinkovito cjepivo \u010dija bi primjena bila strogo obavezna, vi\u0161e ne\u0107emo patiti od bolesti, patit \u0107emo od ograni\u010denja nametnutih zakonima, patit \u0107emo od zdravlja.<\/strong>\u201c <\/p>\n\n\n\n

A malo kasnije, ovaj odgovor:<\/p>\n\n\n\n

\u201ePredla\u017eem da se onim pojedincima kojima je ve\u0107 zabranjeno piti, kojima \u0107ete sutra, Bogu hvala, zabraniti pu\u0161enje, genijalnim nadzorom domova onemogu\u0107i stvaranje jadnog potomstva.<\/p>\n\n\n\n

– Preostaje, mirno ka\u017ee Pitkin, prona\u0107i sustav nadzora\u201d<\/p>\n\n\n\n

Sad smo tu.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\"\"
Odgovorni kozmeti\u010dki salon 5<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n
\n\n\n\n

\u00a9 \u00c9ditions du Seuil, sije\u010danj 2022. Originalni tekst mogu\u0107e je kupiti na poveznici: Manifeste conspirationniste<\/a><\/p>\n

  1. \u00a9 Nora Bar \/ Mucinex.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. Viralna slika (meme[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. kampanja za cijepljenje u njujor\u0161kom metrou, prava pridr\u017eana[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Kampanja za prevenciju Covid-19 (Paragvaj), prava pridr\u017eana.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. odgovorni kozmeti\u010dki salon, prava pridr\u017eana.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    1. “Life is our life\u2019s work” (Pfizer) Pokrenuti se – svatko, svatko – da poravnamo krivulju.  Objediniti se – svi, svi – protiv virusa. Dosti\u0107i \u201ckolektivni imunitet\u201c \u2013 onaj koji se tako lijepo naziva \u201cherd immunity” na engleskom, imunitet stada.…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":667,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[68,5],"tags":[148,144,104,118,83,149,150,143,131,147,145,152,151,146],"class_list":["post-651","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-manifest-zavjerenika","category-stvarna-politika","tag-antonin-artaud","tag-biopolitika","tag-covid-19","tag-edwarda-bernays","tag-foucault","tag-georges-canguilhem","tag-georges-duhamel","tag-jean-baptiste-fressoz","tag-klaus-schwab","tag-mark-zuckerberg","tag-pier-paolo-pasolini","tag-rem-koolhaas","tag-rudolf-kjellen","tag-thomas-hobbes"],"yoast_head":"\n\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"1. “Life is our life\u2019s work” (Pfizer) Pokrenuti se – svatko, svatko – da poravnamo krivulju.  Objediniti se – svi, svi – protiv virusa. Dosti\u0107i \u201ckolektivni imunitet\u201c \u2013 onaj koji se tako lijepo naziva \u201cherd immunity” na engleskom, imunitet stada.…\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"4diskursa\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2025-12-06T12:30:52+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2025-12-07T11:21:49+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"960\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"720\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"dominik_cosic\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"dominik_cosic\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"54 minute\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\\\/\\\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651\"},\"author\":{\"name\":\"dominik_cosic\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7\"},\"headline\":\"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko\",\"datePublished\":\"2025-12-06T12:30:52+00:00\",\"dateModified\":\"2025-12-07T11:21:49+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651\"},\"wordCount\":10811,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/manifest10.png\",\"keywords\":[\"Antonin Artaud\",\"biopolitika\",\"Covid-19\",\"Edwarda Bernays\",\"Foucault\",\"Georges Canguilhem\",\"Georges Duhamel\",\"Jean-Baptiste Fressoz\",\"Klaus Schwab\",\"Mark Zuckerberg\",\"Pier Paolo Pasolini\",\"Rem Koolhaas\",\"Rudolf Kjell\u00e9n\",\"Thomas Hobbes\"],\"articleSection\":[\"Manifest zavjerenika\",\"Stvarna politika\"],\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651\",\"name\":\"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/manifest10.png\",\"datePublished\":\"2025-12-06T12:30:52+00:00\",\"dateModified\":\"2025-12-07T11:21:49+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#primaryimage\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/manifest10.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2025\\\/12\\\/manifest10.png\",\"width\":960,\"height\":720},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?p=651#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#website\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/\",\"name\":\"4diskursa\",\"description\":\"Mjesto lakanovske psihoanalize i politike\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#organization\",\"name\":\"4diskursa\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\",\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2022\\\/07\\\/4diskursa-logo1.png\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/wp-content\\\/uploads\\\/2022\\\/07\\\/4diskursa-logo1.png\",\"width\":466,\"height\":428,\"caption\":\"4diskursa\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#\\\/schema\\\/logo\\\/image\\\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/#\\\/schema\\\/person\\\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7\",\"name\":\"dominik_cosic\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\\\/\\\/secure.gravatar.com\\\/avatar\\\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"dominik_cosic\"},\"sameAs\":[\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\"],\"url\":\"https:\\\/\\\/www.4diskursa.net\\\/?author=1\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa","og_description":"1. “Life is our life\u2019s work” (Pfizer) Pokrenuti se – svatko, svatko – da poravnamo krivulju.  Objediniti se – svi, svi – protiv virusa. Dosti\u0107i \u201ckolektivni imunitet\u201c \u2013 onaj koji se tako lijepo naziva \u201cherd immunity” na engleskom, imunitet stada.…","og_url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651","og_site_name":"4diskursa","article_published_time":"2025-12-06T12:30:52+00:00","article_modified_time":"2025-12-07T11:21:49+00:00","og_image":[{"width":960,"height":720,"url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png","type":"image\/png"}],"author":"dominik_cosic","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"dominik_cosic","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"54 minute"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651"},"author":{"name":"dominik_cosic","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7"},"headline":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko","datePublished":"2025-12-06T12:30:52+00:00","dateModified":"2025-12-07T11:21:49+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651"},"wordCount":10811,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png","keywords":["Antonin Artaud","biopolitika","Covid-19","Edwarda Bernays","Foucault","Georges Canguilhem","Georges Duhamel","Jean-Baptiste Fressoz","Klaus Schwab","Mark Zuckerberg","Pier Paolo Pasolini","Rem Koolhaas","Rudolf Kjell\u00e9n","Thomas Hobbes"],"articleSection":["Manifest zavjerenika","Stvarna politika"],"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651","name":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko - 4diskursa","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png","datePublished":"2025-12-06T12:30:52+00:00","dateModified":"2025-12-07T11:21:49+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#primaryimage","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png","contentUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2025\/12\/manifest10.png","width":960,"height":720},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=651#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/www.4diskursa.net\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"\u017divot nije ni\u0161ta biolo\u0161ko"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/","name":"4diskursa","description":"Mjesto lakanovske psihoanalize i politike","publisher":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization","name":"4diskursa","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png","contentUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png","width":466,"height":428,"caption":"4diskursa"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7","name":"dominik_cosic","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","caption":"dominik_cosic"},"sameAs":["https:\/\/www.4diskursa.net"],"url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?author=1"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/651","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=651"}],"version-history":[{"count":14,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":674,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/651\/revisions\/674"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/667"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}