{"id":603,"date":"2024-12-27T10:08:59","date_gmt":"2024-12-27T09:08:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603"},"modified":"2024-12-29T08:46:06","modified_gmt":"2024-12-29T07:46:06","slug":"umijece-vladanja-proizvodi-samo-cudovista","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603","title":{"rendered":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta"},"content":{"rendered":"\n
\n
\n
\n

1. Projekt vladanja svime<\/h2>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

U dana\u0161nje vrijeme, kad postoji namjera da se cijelu jednu populaciju primora da se prepusti ubrizgavanju “cjepiva”, zakon se ne progla\u0161ava odmah, prije nego \u0161to se policija po\u0161alje me\u0111u pobunjenike.<\/p>\n\n\n\n

To ne bi bilo moderno.<\/p>\n\n\n\n

Bilo bi kontraproduktivno.<\/p>\n\n\n\n

Radije, mladima koji na njega pristanu ponudi se besplatno jelo u McDonald’s-u ili dan u regionalnom vodenom parku.<\/p>\n\n\n\n

Nazove ih se kako bi im se reklo da su o\u010dekivani u centru za cijepljenje, da je njihov termin rezerviran.<\/p>\n\n\n\n

Siromasima se dodjeljuje “diploma pobjednika nad Covidom-19” – da, da, to se radilo u Meauxu!<\/p>\n\n\n\n

Oko svakoga se organizira cijeli jedan neumoljivi “dru\u0161tveni pritisak” koji ide od ispiranja mozga televizijskim vijestima do psitacizma kolega, uklju\u010duju\u0107i bombardiranje na dru\u0161tvenim mre\u017eama.<\/p>\n\n\n\n

Zatim, riga se, grdi se, prijeti se ekskomunikacijom neposlu\u0161nima i posrnulima.<\/p>\n\n\n\n

I za kraj, \u017eivot tvrdoglavaca posipa se s tisu\u0107ama malih sitni\u010davih zapreka, tisu\u0107ama iscrpljuju\u0107ih smetnji, tisu\u0107ama si\u0107u\u0161nih zabrana koje dodu\u0161e ne idu tako daleko da ih izgladne.<\/p>\n\n\n\n

Neprimjetno ih se izdvaja iz dru\u0161tvenog \u017eivota. <\/p>\n\n\n\n

Ukratko: \u010dini se da nestanu.<\/p>\n\n\n\n

Naravno, jo\u0161 uvijek negdje postoje, kao i tolike druge sitne stvari, ali to je ve\u0107 kao da vi\u0161e ne postoje.<\/p>\n\n\n\n

\u0160tovi\u0161e, nije se morao provoditi zakon da bi se nametnula norma. Nije se moralo izravno <\/em>obuzdati tijela. U\u010dinilo se da do\u0111u sami, “slobodno”. Stavljene su na polugu njihove potrebe, njihove navike, njihovi strahovi, njihove \u017eelje, kako bi ih se dovelo do pokore. Organiziran je cijeli jedan \u201cpogodni okoli\u0161\u201d. I to ne za jedne ili druge, ve\u0107 za populaciju u cjelini, i za sve specifi\u010dne populacije koje ju sa\u010dinjavaju. <\/p>\n\n\n\n

To zna\u010di vladati: strate\u0161ki djelovati na pona\u0161anja.<\/p>\n\n\n\n

“Upravljati upravlja\u010dima”, prema kanonskom izrazu Michela Foucaulta, u kojem bi trebalo \u010duti automobilsku metaforu. Proizvoditi pilote. I pilotirati pilotima<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Tu ne ulazi ni\u0161ta od verbalnog, osim da cilja na neverbalno<\/em>. Pomalo kao u hipnozi. \u0160tovi\u0161e, upravljanje automobilom, poznato je, spada u blago hipnoti\u010dko stanje.<\/p>\n\n\n\n

Razum ovdje ne intervenira kao posrednik.<\/p>\n\n\n\n

Vladati, to ne zna\u010di u\u010diniti da se slu\u0161a razum kako bi savjest sa svoje strane podvrgla tijelo svom zakonu. Niti urazumiti.<\/p>\n\n\n\n

Vlada se samo slobodnim subjektima.<\/p>\n\n\n\n

“Pojedincem se mo\u017ee u\u010dinkovito manipulirati samo ako do\u017eivljava osje\u0107aj slobode.” <\/strong>(Robert-Vincent Joule i Jean-L\u00e9on Beauvois, Petit trait\u00e9 de manipulation \u00e0 l’usage des honn\u00eates gens<\/em>, 1987.)<\/p>\n\n\n\n

Stoga, ne sputavati tijela, ve\u0107 radije organizirati umjetnu sredinu u kojoj populacija \u017eivi, razvija se i slobodno se kre\u0107e.<\/p>\n\n\n\n

Kao \u0161to se dizajnira urbana sredina, konfigurira se mentalni prostor.<\/p>\n\n\n\n

U o\u017eujku 2010. engleski Institute for Government i Premijerov ured objavili su dokument kojim potvr\u0111uju svoju konverziju na “bihevioralne znanosti\u201d. Njegov je naziv \u201cMindspace, influencing behaviours through public policy\u201d. Ovako zapo\u010dinje: “Utjecanje na pona\u0161anje ljudi za vladu nije ni\u0161ta novo\u201d. U tome, vladanje odavno vi\u0161e nije ekskluzivni posao vlada, jer su njihove metode pokorile svijet. Pogledajte statistiku \u2013 dr\u017eavnu znanost – kako je sve osvojila. U 17. stolje\u0107u, William Petty mukotrpno je prebrojavao ku\u0107e Dublina i mrtve H\u00f4tel-Dieu-a. Neki danas broje svoje dnevne korake, a big data vam u stvarnom vremenu pokazuje najbr\u017ei put do va\u0161e destinacije. Do te mjere da se sada mo\u017ee pri\u010dati o upravljanju klimom kao o upravljanju gradom, o upravljanju “globalnim zdravljem” kao o upravljanju “komunalijama”. Nije da vlast postaje totalna, ve\u0107 se svime <\/em>mora upravljati.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj poseban na\u010din provo\u0111enja mo\u0107i mo\u017ee se pratiti unazad do ro\u0111enja politi\u010dke ekonomije u 18. stolje\u0107u. Prema njoj, spontani dru\u0161tveni red mora proizi\u0107i iz anarhije individualnih sloboda, vrlinom nevidljive ruke tr\u017ei\u0161ta – ordo ab chao<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

To bi jednako lako moglo biti rezultat na\u010dina na koji je, od kraja 19. stolje\u0107a menad\u017ement <\/em>malo po malo zamijenio staru autoritarnu, disciplinarnu i patrijarhalnu vlast s “mekom”, neizravnom mo\u0107i, s utjecajem \u010diji model je doma\u0107inski i koji zna puno bolje od vas \u0161to je za vas dobro – poput velike, dobro\u0107udne mame. Jer sve do kraja 19. stolje\u0107a, menad\u017ement <\/em>je u engleskom jeziku prvo ozna\u010davao brigu o \u017eivotinjama, o djeci, a sekundarno o poslu. Nije imao nikakvu konotaciju nasilne discipline. Radije, na preventivni na\u010din je pratio organski rast. Tim manje bi davao naredbe \u0161to bi vi\u0161e osiguravao da u materijalnom <\/em>smislu vlada red, sve do najmanjeg detalja – da je sve lijepo, mirno na svom mjestu<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

To semanti\u010dko polje je ono za \u0161to se Taylor hvata kada pi\u0161e: \u201cPod znanstvenim menad\u017ementom, discipliniranje je na svom minimumu […] To je jedna od posebnih karakteristika znanstvenog menad\u017ementa; to nije ropstvo; to je do ljubaznosti; to je do treninga.\u201d<\/strong> Ono \u0161to je Henry Ford 1922. preveo u ovim terminima: \u201cNa\u0161 cilj je u\u010diniti da putem materijalne organizacije, putem opreme i putem simplifikacije operacija naredbe postanu suvi\u0161ne.” Protuudar ovog \u2018spontanog reda\u2019 bilo je, kod Forda, isto tako spontano premla\u0107ivanje svakog radnika koji bi se poku\u0161ao sindikalno organizirati, \u010doporom od tisu\u0107a razbojnika i snagatora svje\u017ee iza\u0161lih iz kaznionice, koji su sa\u010dinjavali Ford Service Department. Ustanak, pobuna, sukob, ispadi: oblici revolta protiv patrijarhalne vlasti \u2013 svatko je njima prili\u010dno dobro ovladao. Ali kako se revoltirati usred goleme matrice bez vanj\u0161tine, koja sve uti\u0161ava, gu\u0161i vas i “\u017eeli vam dobro”?<\/p>\n\n\n\n

“Kako natjerati ljude da slobodno rade ono \u0161to \u017eelite da rade?<\/em>” Tako se formulira upravlja\u010dko pitanje. To je pitanje oko kojeg su svi veliki pametnjakovi\u0107i sada ujedinjeni – voditelj marketinga koji nudge<\/em>-a svog klijenta, ministar koji prodaje svoju novu reformu, voditelj ljudskih resursa na pragu uvo\u0111enja vi\u0161e “agilnosti” u poduze\u0107u, komunikator, moderni roditelj preoptere\u0107en svojom djecom, dizajner smartphone aplikacija, urbanist usred \u201crehabilitacije\u201d kvarta, profesionalni zavodnik, onaj koji motri reakcije svojih follower<\/em>-a na Instagramu, onaj tko te\u017ei izvu\u0107i najbolju cijenu za svoj motor na Leboncoinu ili automobilist koji \u017eeli biti dobro ocijenjen od strane svojih suvoza\u010da na Blablacaru. Upravlja\u010dki odnos prema svijetu posvuda se uvukao, a s njim i njegov su\u0161tinski paradoks.<\/p>\n\n\n\n

Dijalog u New Yorku 1941. izme\u0111u Meadove i Batesona na “Konferenciji o znanosti, filozofiji i religiji u njihovom odnosu prema demokratskom na\u010dinu \u017eivota” taj paradoks je pojasnio s jednom rijetkom jasno\u0107om. “Ne konstituira li implementacija definiranog smjera\u2026\u201d, pita Mead, \u201c…poziv na kontrolu? A kontrola – odmjerena, prora\u010dunata, definirana kontrola, kontrola koja uistinu posti\u017ee svoje ciljeve – ne poni\u0161tava li ona demokraciju samim svojim postojanjem, uzdi\u017eu\u0107i neke ljude da vr\u0161e kontrolu, a degradiraju\u0107i sve ostale na razinu \u017ertava te kontrole? […] Rade\u0107i prema definiranim ciljevima, mi, specijalisti za dru\u0161tvene znanosti, \u010dinimo sebe krivima za manipulaciju ljudima, a onda i za negiranje demokracije.\u201d Na ovo sve u svemu iskreno propitivanje, Bateson odgovara sa \u201csugestijom da ostavimo po strani sve svrhe kako bismo postigli na\u0161u svrhu\u201d. \u201cSla\u017eemo se da odre\u0111eni osje\u0107aj individualne autonomije, navika duha na odre\u0111eni na\u010din povezana s onim \u0161to sam nazvao ‘slobodnom voljom’ (free will<\/em>), esencijalni su u jednoj demokraciji, ali nije nam potpuno jasno kako bi tu autonomiju trebalo operativno definirati. Na primjer, koja je veza izme\u0111u “autonomije” i kompulzivnog negativizma? Benzinske postaje koje se odbiju pridr\u017eavati policijskog sata – pokazuju li istan\u010dani demokratski duh ili ne? […] Kako da na\u0161timamo labirint ili problemsku kutiju kako bi antropomorfni \u0161takor zadobio ponavljaju\u0107i i poja\u010dani dojam svoje vlastite slobode. <\/strong>[…] U kona\u010dnici, trenutni sukob je borba na smrt nad ulogom koju bi dru\u0161tvene znanosti trebale igrati u ure\u0111ivanju ljudskih odnosa. Nije pretjerano re\u0107i da je ovaj rat ideolo\u0161ki fokusiran na tu jedinstvenu to\u010dku – ulogu dru\u0161tvenih znanosti. Ho\u0107emo li rezervirati tehnike i pravo na manipuliranje ljudima na privilegiju nekolicini pojedinaca \u017eeljnih mo\u0107i, orijentiranih svrhama i planiranju, za koje instrumentalna priroda znanosti lu\u010di posebnu privla\u010dnost? Sada kad raspola\u017eemo tehnikama, ho\u0107emo li hladnokrvno tretirati ljude kao stvari? Ako ne, \u0161to \u0107emo u\u010diniti s tim tehnikama?<\/strong>\u201d<\/p>\n\n\n\n

Ostatak povijesti, i Batesonova \u017eivota, pru\u017eio je na ova pitanja odgovore koje znamo.<\/p>\n\n\n\n

Na drugom kraju svog povijesnog djelokruga, projekt upravljanja svime \u0161alje nam trnce niz kralje\u017enicu kroz usta Yuvala Hararija, koji intervenira na World Economic Forumu u Davosu u sije\u010dnju 2020.: “Ako znate dovoljno biologije i imate dovoljno ra\u010dunalne snage i dovoljno podataka, mo\u017eete hakirati moje tijelo, moj mozak i moj \u017eivot. Sustav koji nas razumije bolje nego mi sami sebe mo\u017ee predvidjeti na\u0161e osje\u0107aje i odluke, mo\u017ee manipulirati na\u0161im osje\u0107ajima i odlukama i mo\u017ee u kona\u010dnici donositi odluke umjesto nas. […] Uskoro \u0107e barem neka poduze\u0107a i neke vlade biti sposobne sustavno hakirati sav narod. Mi preostali ljudi bismo se trebali priviknuti na ideju da vi\u0161e nismo misteriozne du\u0161e. Sada smo \u017eivotinje koje se mogu hakirati.<\/strong>\u201d (“Kako pre\u017eivjeti u 21. stolje\u0107u”)<\/p>\n\n\n\n

Glavni data scientist <\/em>jednog velikog poduze\u0107a iz Silicijske doline anonimno izbacuje: “Uvjetovanje masovnih razmjera esencijalno je za novu znanost o masovnom in\u017eenjeringu ljudskih pona\u0161anja.”<\/p>\n\n\n\n

Larry Page je za Financial Times<\/em> 2016. izjavio: “Na\u0161 primarni cilj je ono dru\u0161tveno. […] Trebamo revolucionarnu, a ne postupnu promjenu.<\/strong>“<\/p>\n\n\n\n

Izvr\u0161ni direktor Microsofta odu\u0161evljavao se 2017. pred skupom svojih programera: \u201cLudo je vidjeti dubinu i \u0161irinu napretka postignutog u na\u0161em dru\u0161tvu, u na\u0161oj ekonomiji; vidjeti do koje je mjere na\u0161a digitalna tehnologija svepro\u017eimaju\u0107a.\u201d Zaklju\u010duje svoju intervenciju pozivaju\u0107i ih da “promijene svijet”. I plje\u0161\u0107e mu se.<\/p>\n\n\n\n

Izvr\u0161ni direktor kineske tvrtke koja je stvorila sustav dru\u0161tvenog kreditiranja raduje se \u0161to on \u201c\u010dini da na neki na\u010din lo\u0161i ljudi ne na\u0111u mjesto u dru\u0161tvu, dok se dobri ljudi mogu razvijati slobodno i bez prepreka<\/strong>.\u201d<\/p>\n\n\n\n

U lipnju 2021. francuski Senat se ushitio kineskim upravlja\u010dkim modelom u izvje\u0161\u0107u o mogu\u0107nosti kori\u0161tenja digitalnih alata s obzirom na sve predstoje\u0107e slasne krize. Uzimaju\u0107i kao na\u010delo da je “u\u010dinkovitost [digitalnih alata] izravno povezana s njihovom nametljivo\u0161\u0107u<\/strong>“, izvjestitelji sugeriraju: \u201cKona\u010dno, u najekstremnijim kriznim situacijama digitalni alati bi mogli omogu\u0107iti vr\u0161enje, u stvarnom vremenu, u\u010dinkovite i iscrpne kontrole povinjavanja stanovni\u0161tva restrikcijama, pra\u0107ene, gdje je to potrebno, s odvra\u0107aju\u0107im sankcijama, a na temelju dodatno poni\u017eavaju\u0107eg iskori\u0161tavanja osobnih podataka.<\/strong>\u201d<\/p>\n\n\n\n

Kibernetika je ro\u0111ena kao “znanost kontrole i komunikacije”, kao znanost o kontroli putem <\/em>komunikacije.<\/p>\n\n\n\n

Kibernetizacija svega je guvernmentalizacija svega.<\/p>\n\n\n\n

Projekt vladanja se mo\u017ee samo potiho formulirati kao utopija za svijet, jer se njegov ljudski postulat ve\u0107 ostvario<\/em> u svakodnevnoj egzistenciji.<\/p>\n\n\n\n

Njegovo pretpostavljeno je da postoje samo odnosi izvanjskosti prema izvanjskosti. Stranosti prema stranosti.<\/p>\n\n\n\n

Da je, dakle, sve manipulacija.<\/p>\n\n\n\n

Da nigdje nema dosljednih veza, ve\u0107 samo veza i vezica.<\/p>\n\n\n\n

Budu\u0107i da se ve\u0107 dovoljno dugo bavi time da od nas u\u010dini vanzemaljce, sada mo\u017ee stremiti da kolonizira svemir.<\/p>\n\n\n\n

\n

I izdavati to za perspektivu budu\u0107nosti.<\/p>\n\n\n\n

<\/div>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n\n\n\n
\n
\n

2. Demokratski dizajn i environmentalna mo\u0107<\/h2>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Nakon \u0161to se istro\u0161ila formula velikog op\u0107eg zatvaranja iz prolje\u0107a 2020., francuska vlada se utekla drugim sredstvima.<\/p>\n\n\n\n

Poku\u0161an je policijski sat. Uostalom, to je bio \u201crat\u201d. To se uklapalo u temu obuke.<\/p>\n\n\n\n

Da bi stvar ja\u010de ubadala, predstavljena je 17. listopada nave\u010der.<\/p>\n\n\n\n

Jedan 17. listopada – poput onog dana 1961. kada su Al\u017eirci koji su prosvjedovali protiv policijskog sata usmjerenog protiv njih zavr\u0161ili u stotinama u Seni. Datumi su sve \u010dega se, iz pripremnih \u0161kolskih dana, sje\u0107aju vladaju\u0107i.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj je bio odva\u017ean. Slo\u017eimo se oko toga.<\/p>\n\n\n\n

Skupili smo se te ve\u010deri, nas nekoliko stotina, kako bismo prkosili novoj mjeri za uznemiravanje tumaraju\u0107i od trga Ch\u00e2telet do \u017eeljezni\u010dke stanice l’Est; preure\u0111uju\u0107i usput pro\u010delje jedne male policijske postaje.<\/p>\n\n\n\n

Bilo nas je nekoliko stotina, od milijuna stanovnika koje broji Pariz, koji nisu cijenili ironiju datuma.<\/p>\n\n\n\n

Nesvjestica.<\/p>\n\n\n\n

Nego, mo\u017ee biti da je sama forma “demonstracije” ta koja vi\u0161e ne odgovara novom dobu. Mo\u017ee biti da ona zahtijeva vi\u0161e prikrivenih metoda s jedne, a upadljivih s druge strane. Prolaze\u0107i ulicom Saint-Denis, u na\u0161im sirotim ustima ostala je samo jedna sirota rije\u010d u tri sloga: “li-ber-t\u00e9” (slo-bo-da). Jasno, moglo se pisati: \u201cSama rije\u010d sloboda je sve \u0161to me jo\u0161 uvijek ushi\u0107uje. Vjerujem da je prikladna za odr\u017eati, na neodre\u0111eno, stari ljudski fanatizam.\u201d (Andr\u00e9 Breton, Manifest nadrealizma<\/em>, 1924.). Ali na kraju, nakon “re-vo-lucije” koja je, do\u0161av\u0161i iz daljine, magi\u010dno zapalila Champs-\u00c9lys\u00e9es 16. o\u017eujka 2019., to je zvu\u010dalo kao povratak na strogi politi\u010dki minimum. Jedna je stvar skandirati revoluciju koju nije mogu\u0107e provesti, a druga je tvrditi da je pojam toliko eteri\u010dan da se mo\u017ee postaviti na ulaze u republi\u010dke zatvore.<\/p>\n\n\n\n

Ono \u0161to nam je postalo jasno u prolje\u0107e 2020. – kada je na\u0161 stan pretvoren u \u0107eliju sa dnevnim \u0161etnjama, kantinom u supermarketu, ophodnjama policajca-stra\u017eara i zatvoreni\u010dkim sklekovima, ali bez sobe za posjete – to je da na\u0161 nedostatak slobode ne po\u010diva u dopu\u0161tenju da dolazimo i odlazimo, ve\u0107 u stanju bezgrani\u010dne ovisnosti u kojem nas ovo dru\u0161tvo dr\u017ei. Bilo je dovoljno pucnuti prstima, bilo je dovoljno da nekolicina perverznjaka s prebivali\u0161tem u Elizeju proglasi “rat” da se shvati<\/em> na\u0161e stanje: \u017eivimo u zamci<\/em>, koja je dugo vremena bila otvorena, ali bi se mogla ponovno zatvoriti u svakom trenutku. Mo\u0107 koja nas je dr\u017eala bila je utjelovljena ne toliko u histeri\u010dnim klaunima koji nastanjuju, radi na\u0161e velebne zabave (distrakcije)<\/em>, politi\u010dku scenu, koliko u samoj strukturi metropole, u opskrbnim mre\u017eama o kojima na\u0161e pre\u017eivljavanje ovisi, u urbanom panoptikumu, u svim elektroni\u010dkim bubama koje nas opslu\u017euju i razaznaju, ukratko: u arhitekturi na\u0161ih \u017eivota. Evo cijelog jednog okoli\u0161a nad kojim nemamo nikakav stvarni zahvat, koji su nam osmislili drugi, i gdje smo u\u010dinjeni \u0161takorima<\/em>. Jedan njema\u010dki urbanist, izvorno socijalisti\u010dki dizajner velikih poslijeratnih ameri\u010dkih infrastrukturnih mre\u017ea, ve\u0107 je 1920ih godina napisao: “Metropola se pojavljuje prije svega kao tvorevina svemogu\u0107eg kapitala, kao aspekt svoje anonimnosti, kao urbana forma obdarena svojim vlastitim kolektivnim psihi\u010dkim temeljima, ekonomskim i dru\u0161tvenim, koji dopu\u0161taju istovremenu izolaciju i naj\u010dvr\u0161\u0107u amalgamaciju svojih stanovnika. […] Arhitektura metropole u osnovi ovisi o prona\u0111enom rje\u0161enju izme\u0111u elementarne stanice i urbanog organizma u svojoj cjelini.<\/strong>\u201d (Ludwig Hilberseimer, Arhitektura metropole<\/em>, 1927.) Sada udvostru\u010dena s virtualnim ekosustavom koji svatko nosi sa sobom, metropola je ovaj totalni okoli\u0161<\/em>, ovaj okoli\u0161 okoli\u0161a, gdje je sve mogu\u0107e \u2013 i gdje ni\u0161ta to nije. Formalna sloboda ljudskog atoma tumara po betonskom krugu mogu\u0107nosti ocrtanih okoli\u0161em koji je izgra\u0111en oko nje, za<\/em> nju. Ona se zaustavlja tamo gdje po\u010dinje njezin okoli\u0161. Arhitektura ponu\u0111enih izbora je imperativna \u2013 imperativna i potiha. Branik autoceste, nadzorna kamera ili anti-besku\u0107ni\u010dka klupa materijaliziraju tako mnogo implicitnih <\/em>zabrana. Jedina sloboda koja vrijedi je ona na \u010dijem izvoru se na\u0111emo<\/em>. To je sloboda da stvaramo <\/em>na\u0161 vlastiti okoli\u0161, da ga mijenjamo, da ga konfiguriramo, to jest, da upravo u\u010dinimo da vi\u0161e ne bude “okoli\u0161”, ve\u0107 sredina u koju ne samo da se prikladno uklapamo, ve\u0107 u kojoj postojimo<\/em>. Nepotrebno je precizirati da to ne dolazi samo od sebe. To zahtijeva izla\u017eenje iz propisane izolacije i rekuperiranje mo\u0107i djelovanja svojstvene svakom \u017eivom ljudskom tkivu, u svoj zbijenosti dijeljenih iskustava.<\/p>\n\n\n\n

Rje\u0161enje aporije \u010dovjeka i njegove okoline je na\u010din \u017eivljenja koji \u010dini da ta aporija nestane.<\/p>\n\n\n\n

I da se pojavi svijet koji bi bio na\u0161.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
1<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u017divimo u potpuno dizajniranom <\/em>svijetu.<\/p>\n\n\n\n

Naskroz osmi\u0161ljenom <\/em>svijetu, zasi\u0107enom tihim intencionalnostima.<\/p>\n\n\n\n

Svaki kutak metropole, svako prometno \u010dvori\u0161te, svaka radionica, svaki open space<\/em> nosi nepriznati pe\u010dat studija, \u010dija je realizacija, te njihovih prikrivenih strategija.<\/p>\n\n\n\n

Ve\u0107 je 1889. Me\u0111unarodni kongres jeftinog stanovanja okupljen u Parizu stipulirao da \u201eplanovi stambenih zgrada \u0107e se projektirati imaju\u0107i u vidu izbjegavanje svake prilike susreta izme\u0111u stanara, a razine i stubi\u0161ta u punom svjetlu trebaju se smatrati produ\u017eetcima javne staze\u201d.<\/p>\n\n\n\n

Kroni\u010dna metropolitanska depresija \u2013 ona sama je planirana.<\/p>\n\n\n\n

“Ogla\u0161avanje se upotrebljava kako bi se odr\u017ealo nezadovoljstvo masa njihovim na\u010dinom \u017eivota, te kako bi im se u\u010dinila nepodno\u0161ljivom ru\u017eno\u0107a stvari<\/em> koje ih okru\u017euju. Zadovoljni klijenti ne stvaraju toliko profita koliko nezadovoljni”, ve\u0107 je navodio reklamni \u010dasopis Printers’ Ink<\/em> 1938.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta novo pod suncem.<\/p>\n\n\n\n

Ovih dana, svaka je zna\u010dajka smartphone-a smi\u0161ljena kako bi se aktivirao na\u0161 dopaminski krug nagra\u0111ivanja, svaka nas aplikacija ima za cilj zaka\u010diti<\/em>, i ako je mogu\u0107e, obuzeti.<\/p>\n\n\n\n

Neki dizajner stoji iza svakog nevinog objekta kojeg se primimo, iza svakog detalja pisoara u koji mokrimo, iza svakog svjetla svakog zahoda kojem pristupimo.<\/p>\n\n\n\n

Ima ih \u010dak i iza pojmova novogovora koje pokupimo, a koji su tu kako bi u\u010dinili da progutamo pokoju prijevaru. Same rije\u010di su po\u010dele raditi za one koji ih proizvode.<\/p>\n\n\n\n

Do te mjere da bi odr\u017eavanje jedne egzistencijalne higijene zahtijevalo ponavljanje sebi, svaki dan, u vidu protuotrova: ne, kiberzajednica nije zajednica, kiberprijateljstvo nije prijateljstvo, kiberposao nije posao i kibersvijet nije svijet.<\/p>\n\n\n\n

Ispod svakog detalja na\u0161eg okoli\u0161a skrivaju se neformulirane namjere (desseins)<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

To nije do paranoje – to je do marketinga.<\/p>\n\n\n\n

“CAPTology” (Computers As Persuasive Technology) je naziv koji je utemeljitelj “bihevioralnog dizajna” dao svojoj znanosti o \u201cmijenjanju navika ili pona\u0161anja ljudi\u201d. Njegovi savjeti i njegova u\u010denja preplavili su Silicijsku dolinu od kraja 1990-ih. Cijelo umije\u0107e pecanja (hame\u00e7onner<\/em>) korisnika interaktivnih ra\u010dunalnih sustava sastoji se u izgradnji okoli\u0161a koji funkcionira poput ure\u0111aja za snimanje. \u201eLjudsko pona\u0161anje je podlo\u017eno programiranju. Dovoljno je poznavati kod. Ovdje predstavljamo Bihevioralni dizajn: dizajnerski okvir za programiranje ljudskog pona\u0161anja.<\/strong>\u201d Tako zapo\u010dinje knjiga Digital Behavioral Design<\/em> (2018.), T. Dalton Combsa i Ramsay A. Browna.<\/p>\n\n\n\n

Korisnikov osje\u0107aj suverene slobode kulminacija je najprofinjenijeg programiranja. U ra\u010dunalnom dizajnu to zovemo “emocionalnim dizajnom”, \u201cdizajnom iskustva\u201d ili \u201cdizajnom usmjerenim na korisnika\u201c. Sveprisutnost smartphone-a, tableta i ostalih povezanih objekata u na\u0161im \u017eivotima bila je, naravno, promi\u0161ljena. Bilo je to kasnih 1980-ih, u Xerox PARC u Palo Altu, od strane in\u017eenjera Marka Weisera. Drugi su tada ra\u010dunali na prve kacige za virtualnu stvarnost kako bi svima prodali svoju idealnu fiktivnu okolinu, a Weiser, on je preferirao informatizirati postoje\u0107i okoli\u0161. To ga je u\u010dinilo ocem “sveprisutnog ra\u010dunarstva”. Takvo je za njega bilo “ra\u010dunalo 21. stolje\u0107a”: predmet koji djeluje obi\u010dno, ali koji sabire pod svojim ergonomskim povr\u0161inama stotine senzora i kontrola koje komuniciraju jedne s drugima – zasloni, zvu\u010dnici, glasovna pomagala, programatori, alarmi, integrirane kamere – cijeli jedan elektroni\u010dki senzorij<\/em>. Logi\u010dno je da je prema Weiserovim rije\u010dima Apple predstavio svoj iPad iz 2012.: \u201eMi vjerujemo da tehnologija dose\u017ee svoj vrhunac kad postane nevidljiva, kada vi\u0161e ne razmi\u0161ljate o onome \u0161to radite.<\/strong>\u201d<\/p>\n\n\n\n

Pogre\u0161no je razumjeti ra\u010dunalni i fizi\u010dki dizajn kao dvije odvojene domene. Te dvije discipline su genealo\u0161ki povezane: bio je to student \u0161kole dizajna u Ulmu u Njema\u010dkoj – \u0161kole osnovane pod pokroviteljstvom Waltera Gropiusa, povijesnog upravitelja Bauhausa – koji je dizajnirao Control Room<\/em> Salvadora Allendea, futuristi\u010dku sobu prekrivenu ekranima, gumbima i ru\u010dicama koja je u stvarnom vremenu trebala centralizirati sve indekse proizvodnje sektor po sektor, sve indikatore motivacije radnika, sve informacije o cestovnom prometu koje su povratno slali teleksi socijalisti\u010dkog projekta Cybersyn. <\/p>\n\n\n\n

MIT Media Lab proiza\u0161ao je iz MIT Architecture Machine Group, grupe mladih arhitekata osnovane 1967. No, povrh svega, mogu\u0107e je trasirati kontinuiranu povijesnu liniju koja vodi od socijalisti\u010dkih ambicija Weimarskog Bauhausa do demokratskih zahtjeva kalifornijskih Tech divova. Paradoksi kojima barataju i nemogu\u0107nosti koje ih animiraju su srodne. Designing freedom<\/em> – naslov je u obliku double bind-a<\/em> koji je glavni in\u017eenjer projekta Cybersyn dao seriji radijskih obra\u0107anja u \u010cileu, 1973. To je tako\u0111er formulacija nepremostive proturje\u010dnosti u kojoj se rve environmentalna mo\u0107 suvremenih tehnokratskih dru\u0161tava.<\/p>\n\n\n\n

Od 1917. do kraja 1920-ih, pitanje koje animira rusku umjetni\u010dku avangardu u svim domenama, pitanje je “socijalisti\u010dke rekonstrukcije na\u010dina \u017eivota”. To je tema “novog byta<\/em>“. Byt <\/em>je ruski pojam, elementaran koliko i neprevodiv. To je svakodnevica, mjesto svog iskupljenja i svog prokletstva, omra\u017eenog i obljubljenog. To je doma\u0107inski \u017eivot, materijalna kultura u suprotnosti s bytie<\/em>, bi\u0107em, duhovnim postojanjem. Byt <\/em>se neodvojivo odnosi na raspored poznatih mjesta i navika koje \u010dovjek tamo preuzima. To bi doslovno bio “na\u010din \u017eivota” da byt <\/em>nije tako\u0111er, namah, glagol “biti” na ruskom. Moglo bi se re\u0107i da sva tragedija ruske avangarde, prenagljena samoubojstvom Majakovskog, proizlazi iz ambivalentnosti ovog pojma. \u201cBarka ljubavi se razbila o byt<\/em>\u201d, bile su njegove posljednje rije\u010di. Kao Google danas, mada dijametralno suprotnih namjera, ruski konstruktivizam je htio \u201epostati superiorni oblik in\u017eenjeringa \u017eivotnih formi u njihovoj cijelosti”. Sa svojom arhitekturom, svojim oglasima, svojim pjesmama, svojim slikama, svojim kazali\u0161tem i svim njegovim ostvarenjima<\/em>, objavljenim na “fronti na\u010dina \u017eivota”, namjeravao je uzdrmati byt <\/em>ljudi, a time i cjelokupnost njihovih praksi, njihovih obi\u010daja, njihovih manira i njihovih vjerovanja. Konfiguriraju\u0107i novi okoli\u0161, namjeravao je reformirati samo \u010dovje\u010danstvo. U istom razdoblju, Walter Gropius je predsjedao Radni\u010dkim vije\u0107em za umjetnost u Berlinu, gdje se namjeravalo okupiti sve umjetnosti \u201cpod okriljem velike arhitekture koja bi se ticala cjelokupnog naroda\u201d. Dvadeset godina kasnije, Gropius, Mies van der Rohe, Hilberseimer & Co., definirali su za\u0161titni znak – nezamjenjivi “me\u0111unarodni stil” – ameri\u010dke poslijeratne arhitekture, koja je deformirala svijet i dizajnirala jednoli\u010dnu ne\u010dovje\u010dnost metropola cijelog svijeta. Kao \u0161to je Hilberseimer tako prikladno napisao, “ovo \u0107e voditi jednoj izravnoj arhitekturi, slobodnoj od svih romanti\u010dnih reminiscencija, u skladu s dana\u0161njim svakodnevnim \u017eivotom: ne subjektivnoj i individualisti\u010dkoj, ve\u0107 objektivnoj i univerzalnoj.” Sav poslijeratni urbanizam, sa svojim neumoljivim infrastrukturnim mre\u017eama elektri\u010dne energije, vode, prometa i komunikacija, sa svojim geometrijskim ponavljanjem – jedne navodno demokratske jednakosti – istih masa betona ravnih krovova koje slu\u017ee kao “strojevi za obitavanje”, ostvaruje na svoj na\u010din inicijalni slogan Bauhausa: “Umjetnost i tehnologija, jedno novo jedinstvo!\u201d Nepotrebno je precizirati da sve ovo ne ide bez blagog redefiniranja demokracije: “Pod demokracijom, mislim na oblik \u017eivota koji se, bez politi\u010dke identifikacije, polako \u0161iri cijelim svijetom, uzdignut na temeljima rastu\u0107e industrijalizacije, pove\u0107ane komunikacije i informacijskih usluga i pro\u0161irenog pristupa masa visokom obrazovanju i pravu glasa.<\/strong>” (Walter Gropius, Apolon u demokraciji<\/em>, 1968.).<\/p>\n\n\n\n

Definirati novu environmentalnu mo\u0107 kao temeljno demokratsku – u Committee for National Morale, Gordona Allporta, Margaret Mead i Gregoryja Batesona, 1940., sasvim je o\u010dito da je to tra\u017eeni podvig. I tamo tako\u0111er, Bauhaus se nije na\u0161ao bez razloga. U Committee for National Morale, tra\u017ei se alternativa autoritarnoj propagandi – oblik propagande koji ne bi bio demokratski samo u svom sadr\u017eaju, ve\u0107 u samoj svojoj formi<\/em>. Pitaju se koja vje\u017eba komunikacije ne bi reproducirala jednostrano podvrgavanje primatelja oda\u0161ilja\u010du. Kako uma\u0107i jednosmjernim porukama sredi\u0161nje stanice – bilo da je to za radijskim mikrofonom, iza kamere ili za stolom za editiranje – koje uvjetuju pasivne, serijske, robotizirane, fanatizirane subjekte primatelje? Drugim rije\u010dima: kako propagandu u\u010diniti interaktivnom<\/em>? Evo pitanja s ne\u010duvenim naslje\u0111em. Odgovor Committee for National Morale je: umjetni\u010dka vi\u0161ezaslonska instalacija, imerzivna izlo\u017eba ponu\u0111ena “pro\u0161irenom vidnom polju” gdje se gledatelj slobodno kre\u0107e i pu\u0161ta da ga osvoji osje\u0107aj sudjelovanja u stvorenom okoli\u0161u. Prvi happenings su unuci ovog istra\u017eivanja alternative agresiji jednosmjerne poruke autoritarnih mo\u0107i. To se itekako daje osjetiti u definiciji koju im daje njihov izumitelj, Allan Kaprow, 1957.: “Happening je uzbudljivi okoli\u0161 u kojem su kretanje i aktivnost poja\u010dani na ograni\u010deno vrijeme i u kojem se, u pravilu, ljudi okupljaju u danom trenutku radi dramati\u010dne radnje.” Komitet ni\u0161ta ne izmi\u0161lja: on se u biti inspirira prvim izlo\u017ebama njema\u010dkih alumnija Bauhausa u egzilu, u Museum of Modern Arts u New Yorku, koji su, izme\u0111u ostalih, osnovali i financirali Rockefelleri. Retrospektiva o Bauhausu iz 1938., ali pogotovo propagandne izlo\u017ebe iz 1942. \u010diji je dizajner<\/em> bio Herbert Bayer, The Road to Victory<\/em> ili Airways to Peace<\/em>, nadahnuli su u Committee for National Morale odgovor na pitanje koje ga je okupiralo. Suo\u010deni s ovom novinom, koja je za nas postala tako uobi\u010dajena, ameri\u010dki gledatelji isprva su bili dezorijentirani ovim naizgled kaoti\u010dnim na\u010dinom predstavljanja djela, ovim pogledom od 360 stupnjeva gdje se putem nekoliko ruku nacrtanih na zidovima jedva razaznaje smjer kretanja, gdje je svatko zadu\u017een za svoj vlastiti do\u017eivljaj izlo\u017ebe. Dizajneri su, s druge strane, bili prili\u010dno zadovoljni ovim savr\u0161enim kompromisom izme\u0111u slobode prepu\u0161tene posjetiteljima – daleke zaglupljuju\u0107oj pasivnosti indikativnoj za totalitarnu propagandu \u2013 i suptilnog usmjeravanja sadr\u017eanog u izboru rasporeda, djela i mogu\u0107ih ruta. Ovdje se iscrtava savr\u0161en kontinuum izme\u0111u Drugog svjetskog rata i Hladnog rata, izme\u0111u borbe protiv nacista i borbe protiv Sovjeta. Nakon rata, demokratska propaganda stoga jo\u0161 ne\u0107e  prestati obilaziti svijet sa svojim gigantskim izlo\u017ebama, \u010diji model ostaje The Family of Man<\/em>, najposje\u0107enija izlo\u017eba svih vremena – od 1955. do 1963. ona je gledateljima \u0161ezdeset osam zemalja nudila da kontempliraju nad njenih pet stotina fotografija bez jasnog slijeda. Te izlo\u017ebe su, bilo umjetni\u010dke ili komercijalne, avangardne ili vi\u0161e konsenzualne, u pravilu bile financirane i planirane od strane slu\u017ebi posve\u0107enih antikomunisti\u010dkoj borbi. CIA se, kako smo saznali prije nekoliko godina, tako\u0111er mo\u017ee legitimno smatrati pokreta\u010dem planetarnog uspjeha apstraktnog ekspresionizma. Dvadeset godina subvencionirala je i promicala izlo\u017ebe Pollocka, Rothka i De Kooninga, koji o tome nikad nisu ni\u0161ta znali. Ovaj dizajn okoli\u0161a kao demokratski odgovor na totalitarnu propagandu povjesni\u010dar komunikacija Fred Turner naziva “demokratskim okru\u017eivanjem”. O\u010dito, kao \u0161to Internet nije ukinuo radio i televiziju, tako je i demokratsko okru\u017eivanje samo podvostru\u010dilo dominantnu propagandu, predstavljaju\u0107i ju ne vi\u0161e kao poruku, ve\u0107 kao dispozitiv<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Terry Winograd, maglovito iskren teoreti\u010dar ra\u010dunalnog dizajna<\/em>, koji je na Stanfordu bio profesor Larryju Pageu, pisao je u tandemu s biv\u0161im ministrom gospodarstva Salvadora Allendea i inicijatorom projekta Cybersyn, koji je postao uspje\u0161an poduzetnik u Sjedinjenim Dr\u017eavama, Fernandom Flor\u00e8som: “Dizajn je u svom su\u0161tinskom smislu iz reda ontolo\u0161kog. On konstituira intervenciju u pozadini na\u0161e kulturne ba\u0161tine i gura nas iz gotovih navika na\u0161eg \u017eivota, duboko utje\u010du\u0107i na na\u0161e na\u010dine postojanja. Dizajn je, s ontolo\u0161ke to\u010dke gledi\u0161ta, nu\u017eno refleksivan i politi\u010dki, i \u0161to se ti\u010de tradicije koja nas je formirala i budu\u0107ih transformacija.” (Terry Winograd i Fernando Flores, Umjetna inteligencija pod znakom pitanja<\/em>, 1986.). Uspjeh discipline nas je donekle natjerao da zaboravimo da design <\/em>na engleskom zna\u010di “projekt, plan, svrha, namjera, cilj”, ali tako\u0111er “lo\u0161a namjera, zavjera”. To design<\/em> je spletkariti, simulirati, skicirati i postupati strate\u0161ki. Designer<\/em>, izvorno u 17. stolje\u0107u, perfidan je spletkar koji postavlja zamke. Imati designs <\/em>nad prijatelji\u010dinim mu\u017eem zna\u010di imati oko na njemu, htjeti ga zavesti. Potpuno dizajniran svijet je svijet potpuno izopa\u010den samom svojom procedurom<\/em> – time da uvijek mora skrivati \u200b\u200bsvoje nacrte kako bi vidio njihov uspjeh. Velike platforme Silicone Valley-a su najuspje\u0161niji izraz environmentalne mo\u0107i i njenih demokratskih paradoksa. Postigli su to da svakome stvore personalizirano okru\u017eenje koje mu nadomje\u0161ta svijet. Preostalo im je samo nevidljivo ga modificirati kako bi zabilje\u017eili u\u010dinak koji ima na korisnike i na njihovo pona\u0161anje. Iza Facebook-ovih pou\u010dnih probnih testova za poticanje Amerikanaca da idu glasovati ili za shva\u0107anje \u0161to ih \u010dini tu\u017enima, dolazi Cambridge Analytica – koja zapo\u010dinje ugovorom ameri\u010dkog State Departmenta za prou\u010davanje na\u010dina da se smanji utjecaj Dae\u0161a na dru\u0161tvenim mre\u017eama, a zavr\u0161ava primjenom \u010dudesnih tehnika mikro-ciljanja, koje je poduze\u0107e razvilo pod krinkom antiterorizma, nad ameri\u010dkim bira\u010dima. Svake godine, vrlinom dizajna<\/em>, funkcija odr\u017eavanja politi\u010dkog reda<\/em> velikih informati\u010dkih platformi postaje sve neumjerenija. Korak po korak, dosegnute su upravo kineske razine cenzure. Facebook pokre\u0107e hajku u grupama cijepljenih koji dijele svoja svjedo\u010danstva o nuspojavama. U dokumentu nazvanom “The Good Censor” i objavljenom 2018., Google se namjerio “boriti protiv lo\u0161ih pona\u0161anja” kako bismo “imali otvoren i inkluzivan internet.”. Evo dobrodo\u0161log dodatka tog poduze\u0107a ponu\u0111enoj pomo\u0107i francuskim poreznim vlastima u lovu na vlasnike neprijavljenih bazena primjenom malo umjetne inteligencije nad satelitskim slikama Google Eartha.<\/p>\n\n\n\n

Dakle, pod krinkom dizajna i in\u017eenjeringa neprijatelj nam stvara svijet iza le\u0111a. Rijetki to potvr\u0111uju, ali neki se od toga ne skrivaju. U politici, tu je na primjer Madsen Pirie, engleski, ili radije \u0161kotski, neoliberal i njegov think tank, Adam Smith Institute. Veliki ideolo\u0161ki obra\u010duni i epske bitke Margaret Thatcher protiv rudara nisu mu bile po ukusu, mada ju je on savjetovao. Tome je suprotstavio mikropolitiku<\/em>. Ne ba\u0161 onu Foucaulta, Deleuzea ili Guattarija. Vi\u0161e na\u010din kojim se, kroz du\u017ei period, pomete pod s klasnim neprijateljem putem malih dispozitiva koji ne djeluju ozbiljno, ali mu metodi\u010dno uklanjaju tlo pod nogama. Jedan primjer: radije nego da se ukine status \u017eeljezni\u010darima i osigura veliki sukob, mo\u017ee ga se rezervirati za one koji ga ve\u0107 imaju, a nove sudionike regrutirati po drugim ugovornim osnovama, \u010dime se “otkupljuju sada\u0161nje generacije kako bi se postupno uspostavio novi sustav”. (Madsen Pirie, Demontiranje dr\u017eave: teorija i praksa privatizacije<\/em>, 1985.). Radije nego da se ukine regularna profesija kao \u0161to je taksi, dovoljno je uvesti konkurentsku, savr\u0161eno prekarnu, iskori\u0161tavaju\u0107u i neizbje\u017eno mnogo jeftiniju uslugu, kao \u0161to je Uber. Mo\u017ee se tako\u0111er ponuditi autobuse siroma\u0161nima kao low cost<\/em> alternativu vlakovima, \u010dije osoblje je suvi\u0161e sindikalizirano. Ovako, idu\u0107i jednostavno za najpovoljnijim, svaki klijent, bez da to primje\u0107uje, sudjeluje u demontiranju regulacije. Kori\u0161tenjem bezopasne aplikacije on glasa za neoliberalizam i provodi adekvatnu politiku na svojoj skali – neznatnoj, ali kumulativnoj. Neoliberalni mikropoliti\u010dar “se ne koncentrira na bitku ideja, ve\u0107 na pitanja politi\u010dkog in\u017eenjeringa. […] On gradi strojeve koji rade […] i modificira izbore koje ljudi \u010dine, mijenjaju\u0107i okolnosti tih izbora. […] Ve\u0107ina uspjeha mikropolitike prethodila je op\u0107em prihva\u0107anju ideja na kojima su se temeljili. U mnogim je slu\u010dajevima upravo uspjeh tih politika doveo do pobjede ideje, a ne obrnuto.\u201d<\/strong> (Madsen Pirie, Mikropolitika<\/em>, 1988.) \u0160tovi\u0161e, nije tako sigurno da veliki spektakularni sukobi ne mogu poslu\u017eiti kao diverzija za istovremeno postavljanje mikropoliti\u010dkih dispozitiva, zastra\u0161uju\u0107ih koliko i neprimjetnih.<\/p>\n\n\n\n

Upravljanje svim stvarima odgovara dakle vr\u0161enju mo\u0107i koja je esencijalno environmentalna. Mo\u0107i koja ure\u0111uje sredinu, a bi\u0107a ostavlja na miru. Koja “strukturira njihove izbore” i intervenira nad tijelima samo u krajnjoj nu\u017edi. Koja izbjegava nered izbjegavaju\u0107i davanje naredbi. Koja vi\u0161e ne progla\u0161ava Zakon, ve\u0107 izlu\u010duje norme. Nesumnjivo, ljudi su se oduvijek povezivali s onim \u0161to ih okru\u017euje. Hipokratovska tradicija uvijek je u circumfusi <\/em>\u2013 okolnim stvarima \u2013 vidjela odlu\u010duju\u0107i faktor zdravlja i bolesti. Poznata “teorija klima” 18. stolje\u0107a obuhva\u0107ala je u biti sve materijalne aspekte – zrak, vode, mjesta – koji utje\u010du na zemaljsku egzistenciju. Neki su tada \u010dak mislili da okru\u017eja imaju dovoljno plasti\u010dne sile da izrode \u017eivotinjske vrste koje ih naseljavaju. Policija Ancien R\u00e9gime-a – ta “policija svega” \u2013 pokrivala je sve aspekte urbanog \u017eivota, od rasvjete do opskrbe, od one\u010di\u0161\u0107enja do dovo\u0111enja vode, od tr\u017ei\u0161nih cijena do sanitarnih uvjeta. Bila je to policija sredine. Me\u0111utim, bilo je nu\u017eno da kapital revolucionira i prepravi po svom ukusu sve uvjete materijalne egzistencije ljudi \u2013 bilo je osobito nu\u017eno da ih masovno urbanizira – kako bi se sama vlast u\u010dinila environmentalnom. I da u in\u017eenjeringu ovih uvjeta vidi sr\u017e svog zadatka – svog demokratskog <\/em>zadatka. To je ono \u0161to od 1945. godine jo\u0161 nije prestao raditi.<\/p>\n\n\n\n

Novi suverenitet okoli\u0161a zaziva onaj policije. Demokratska mo\u0107 se implicitno <\/em>definira time \u0161to jam\u010di Habeas corpus <\/em>gra\u0111anima sve dok se kre\u0107u bez frikcije u okoli\u0161u<\/em>, materijalnom i virtualnom. Cyberspace je, jednako kao i urbani prostor, smi\u0161ljen za cirkulaciju, potpuno slobodnu i potpuno strukturiranu. Jednako je tako obuhva\u0107aju\u0107i i jednako tako nadziran. Environmentalnom karakteru demokratske mo\u0107i odgovara izravni zahvat policije nad tijelima prekr\u0161itelja \u2013 onih koji stvaraju nemire, onih koji se grupiraju, onih koji se usu\u0111uju kontekstualizirati. Suvereno divlja\u0161tvo ameri\u010dke policije neizbje\u017eno se moralo nametnuti ostatku svijeta tijekom univerzalne demokratizacije i metropolizacije. Ba\u0161 kao \u0161to, na autocesti, prili\u010di da i najmanji incident bude otklonjen bez odlaganja da se izbjegne kaskada drugih incidenata, da se osigura proto\u010dnost op\u0107e cirkulacije i regulacija sustava, na policiji je da intervenira \u0161to je mogu\u0107e br\u017ee, svim u\u010dinkovitim sredstvima, da se otkloni i najmanja anomalija u redovitom funkcioniranju metropolitanskog okoli\u0161a. Svaki je incident ovdje zami\u0161ljen kao nesre\u0107a<\/em>. Ni\u0161ta se vi\u0161e ne smije dogoditi. Nitko se ne smije mije\u0161ati kako bi modificirao ili prisvojio tako dobro promi\u0161ljeni kontekst. U tome, automobilski je subjekt svojevrsni antropolo\u0161ki ideal suvremenog gra\u0111anina. Jer ako postoji ne\u0161to \u0161to mora dr\u017eati pravac u okoli\u0161u koji je dizajniran za njega, to je svakako automobilist. A ako postoji ne\u0161to \u0161to ne dolazi u obzir, to je da on tu bilo \u0161to promijeni, da u\u010dini i\u0161ta drugo osim da se pod\u010dini trubljenjem. Zatvorenost automobilista, nesposobnog komunicirati sa svojim bli\u017enjima osim neprijateljskim gestikulacijama ili srame\u017eljivim uljudnostima, njegova izolacija u njegovom mjehuru od lima i plastike, utvr\u0111uje neku vrstu ljudske usavr\u0161enosti za vladinu mo\u0107. Za njega nema grupiranja, ima samo prometnih gu\u017evi. Nije bez razloga cestovna metafora jo\u0161 od Waltera Lippmanna i Louisa Rougiera formirala jednu vrstu toposa<\/em> neoliberalne imaginacije koja politi\u010dko djelovanje nije prestala promi\u0161ljati kao u osnovi environmentalno. Onu gdje bi socijalizam bio cestovni re\u017eim u kojem bi dr\u017eava svakome govorila kada da iza\u0111e iz auta, kamo da ide i kojim putem; gdje bi divlji liberalizam pustio automobile da cirkuliraju bez prometnih pravila, “konstrukcijski liberalizam” – ili neoliberalizam – pustio bi svakoga kamo god ho\u0107e, ali primjenjuju\u0107i prometna pravila s najve\u0107om strogo\u0161\u0107u. Trebalo bi povjerovati da neoliberali nisu nikada nogom stupili u Napulj, gdje je sve tako natrpano, na svaki na\u010din, i gdje je svjetina toliko prekobrojna da se gradom ne da upravljati<\/em>. U Napulju, jednom od mjesta gdje se na svijetu najmanje po\u0161tuju prometna pravila, nesre\u0107e su toliko rijetke koliko su voza\u010di vje\u0161ti. Policija se tamo po\u0161tuje. I to nije nepovezano.<\/p>\n\n\n\n

U tonu o\u010ditosti s kojim se sada ne prestaje govoriti o “digitalnim ekosustavima”, iliti poduzetni\u010dkim, odjekuje toliko \u201cljudska\u201d ekologija Society-ja <\/em>Wolff-Meada i CIA-inih mu\u010ditelja iz 1950-ih: sve ukazuje na \u010dinjenicu da nema okoli\u0161a osim tamo gdje nam svijet u potpunosti izmi\u010de. Gdje on prema nama ostaje tvrdoglavo hostilan.<\/p>\n\n\n\n

Ni\u0161ta \u0161to mogu znati, ni\u0161ta \u0161to mogu dodirnuti, ni\u0161ta \u0161to mogu voljeti ili mrziti ne \u010dini dio “okoli\u0161a”. Pri kontaktu, sve ulazi u moj svijet<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Okoli\u0161 je, poput horizonta, ne\u0161to \u0161to se povla\u010di kako se kre\u0107em naprijed.<\/p>\n\n\n\n

To ga \u010dini savr\u0161enim problemom za vladaju\u0107u otu\u0111enost – pa i problemom tako\u0111er planetarnim, koliko to otu\u0111enost mo\u017ee biti.<\/p>\n\n\n\n

Nikada toliko vanzemaljaca nije bilo tako zabrinuto zbog ove prljave prirode od koje bje\u017ee svim silama i koja im se, duboko iznutra, gadi.<\/p>\n\n\n\n

Pustit \u0107emo da svijet bude opusto\u0161en sve dok trebamo IPCC da spoznamo u kakvom je stanju.<\/p>\n\n\n\n

Od 1945. svrhe okoli\u0161a, planeta ili klime nisu prestala \u0161iriti sve vi\u0161e nemo\u0107 koju zahtijevaju.<\/p>\n\n\n\n

Ogor\u010dena osuda Opusto\u0161enog planeta<\/em> Fairfielda Osborna datira iz 1948. <\/p>\n\n\n\n

Oni koji su “uni\u0161tili okoli\u0161” zapo\u010deli su konstruiraju\u0107i ga kao nerje\u0161ivi problem<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Okoli\u0161 je postao svet onog dana kada je sama mo\u0107 postala environmentalna.<\/p>\n\n\n\n

1950., Norbert Wiener je ve\u0107 u Kibernetika i dru\u0161tvo<\/em> rekao: \u201cToliko smo radikalno promijenili na\u0161u sredinu da moramo sami sebe promijeniti kako bismo \u017eivjeli po mjeri tog novog okoli\u0161a.\u201d <\/strong><\/p>\n\n\n\n

Postoji i drugi na\u010din: ne poku\u0161avati spasiti okoli\u0161, ve\u0107 ga odmah po\u010deti rastavljati. <\/p>\n\n\n\n

Jer ispod okoli\u0161a imamo svijet.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
2<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n<\/div>\n<\/div><\/div>\n<\/div>\n\n\n\n
<\/div>\n\n\n\n
\n
\n

3. Arhitekti i prekobrojnici<\/h2>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 kao \u0161to postoji afinitet izme\u0111u neoliberalizma i automobila, postoji i veza izme\u0111u neoliberalizma i nafte.<\/p>\n\n\n\n

Ba\u0161 kao \u0161to je Fordova zaklada 1950-ih financirala sastanke ameri\u010dko-europskog Bilderberg kluba atlantisti\u010dkih vo\u0111a, multinacionalne naftne kompanije konzistentno su podr\u017eavale dru\u0161tvo Mont P\u00e8lerin, imaju\u0107i poneki interes u tome da se ljudi ne mije\u0161aju ba\u0161 previ\u0161e u njihove globalne aktivnosti.<\/p>\n\n\n\n

Dva povijesna sredi\u0161ta neoliberalizma – London School of Economics i Sveu\u010dili\u0161te u Chicagu \u2013 nisu slu\u010dajno tvorevine Rockefellera.<\/p>\n\n\n\n

Veza izme\u0111u nafte i neoliberalizma strate\u0161ke je prirode: ve\u0107 stolje\u0107e i pol arhitekti ovoga svijeta \u2013 nazovimo ih “kozmokratima” – \u010dine da se, dio po dio, svaki njegov aspekt sustavno uklanja na\u0161em zahvatu kako bi nam bio vra\u0107en u obliku nepristupa\u010dnog okoli\u0161a. Kao \u0161to je Timothy Mitchell pokazao u svojoj Carbon Democracy<\/em>, prelazak s ugljena na naftu prvenstveno je bio motiviran \u010dinjenicom da je rudnik ostao, \u0161to god o tome pri\u010dali, u rukama radnika, koji su bili njegovi gospodari, porobljeni naravno, ali neprikosnoveni gospodari onoga \u0161to se doga\u0111alo pod zemljom. Nafta, sa svojim udaljenim instalacijama, svojom slo\u017eenom logistikom, svojom eksploatacijom niske potra\u017enje za radnicima i velikim dijelom podlo\u017ene automatizaciji, svojim osobljem in\u017eenjera i svojom naoru\u017eanom geopolitikom, omogu\u0107ila je bijeg od pu\u010danstva<\/em>. To je bila njena glavna vrlina. Prijelaz na naftu bila je politika<\/em> koja je sa sobom nametnula potpunu gospodarsku rekonstrukciju – u proizvodnji kao i u potro\u0161nji. Od tada bi se svaki novi napredak kapitala sastojao u poja\u010davanju na\u0161eg napu\u0161tanja svijeta, kao da mu ono predstavlja nepriznatu mjeru. Upravo ta briga predsjeda automatizacijom kao i delokalizacijama, upravljanim prijelazom na virtualno kao i na sterilno transgeno sjeme, izgradnjom globalnih tr\u017ei\u0161ta kao i nadnacionalnih politi\u010dkih tijela. Ako je nacionalna razina ve\u0107 bila mjesto na\u0161eg izvla\u0161tenja, ova ovdje je odsada bez granica.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj organizirani gubitak kontrole nad svijetom formira stanje suvremenog \u010dovjeka. Njegove spremnosti da se buni kao njegovog prokletstva. Njegove vikend-egzistencije kao ponora njegove depresije.<\/p>\n\n\n\n

\u201eNismo vi\u0161e ni od kakve koristi\u201c \u2013 evo \u0161to se mo\u017ee \u010duti kao jadikovka ili kao \u010dudesni kraj svakog su\u017eanjstva.<\/p>\n\n\n\n

\u201cDana\u0161nje \u010dovje\u010danstvo je tako nesrazmjerno unaprijedilo svoju tehnologiju da je samo sebe u\u010dinio uvelike suvi\u0161nim<\/strong>. Moderni strojevi i metode organizacije omogu\u0107ili su da relativno reducirana manjina menad\u017eera, tehni\u010dara i kvalificiranih radnika dostaje kako bi se industrijska aparatura nastavila koturati. Dru\u0161tvo je doseglo stanje potencijalne masovne nezaposlenosti; a masovno zapo\u0161ljavanje je sve vi\u0161e rezultat manipulacije dr\u017eave i njoj srodnih mo\u0107i koje kanaliziraju prekobrojno \u010dovje\u010danstvo kako bi ga odr\u017ealo istovremeno na \u017eivotu i pod kontrolom<\/strong> […]  To zna\u010di da su velike mase radnika izgubile svaki kreativni odnos s procesom proizvodnje. \u017dive u dru\u0161tvenom i ekonomskom vakuumu. Njihova nedoumica je preduvjet za teror. Ona nudi totalitarnim silama otvoren put do vlasti i objekt za njezino vr\u0161enje. Za te sile, teror je institucionalizirana administracija \u010dovje\u010danstva koje je postalo vi\u0161ak.” (Leo L\u00f6wenthal, “Atomizacija \u010dovjeka terorom”, 1946.)<\/strong><\/p>\n\n\n\n

Intuicija da nas se gospodari ovoga svijeta \u017eele rije\u0161iti, sad kada za nama vi\u0161e nemaju potrebe, a imaju itekako razloga za strepiti<\/em>, uop\u0107e nije nerazumna. Ona \u010dak spada u odlike zdravog razuma. To je stara vladarska mudrost da je \u201cnu\u017eno dr\u017eati ljude neprestano zaokupljenima. […] Opasni za javni mir su oni koji u njemu nemaju interesa<\/strong>.\u201d (Giovanni Botero, O razumnosti dr\u017eave<\/em>, 1591.) Poduzetnik iz Silicone Valley-a, prolazni papa “nove ekonomije” 1990ih, spekulirao je u New York Timesu<\/em>, prije ve\u0107 vi\u0161e od dvadeset godina: \u201c2% Amerikanaca je dovoljno da nas hrani, a 5% da proizvede svega \u0161to nam je potrebno.\u201d Svi bullshit jobs<\/em> svijeta ne bi bili dovoljni da zaustave rastu\u0107u plimu prekobrojnih. Ponovno uvo\u0111enje uvjeta rada ropske prirode \u2013 jer \u201esva radna snaga, \u010dim je stavljena u konkurenciju s robom, bilo da je rob ljudski ili mehani\u010dki, mora prihvatiti ropske uvjete rada<\/strong>\u201d, kako je Norbert Wiener 1949. upozorio Ameri\u010dki sindikat automobilskih radnika – ne\u0107e promijeniti ni\u0161ta na stvari, ni\u0161ta vi\u0161e od gladi za univerzalnom kontrolom. Ova se nemogu\u0107a situacija ne mo\u017ee stabilizirati<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Takva je javna tajna ovog doba, koja se otkrije tu i tamo, u fragmentima. Rezultat je jedna neobi\u010dna ortogonalna <\/em>konfiguracija mo\u0107i, javnih kao i privatnih. Na \u010delu velikih tvrtki, kao i dr\u017eava, promatramo istu dispoziciju \u0161a\u010dice donositelja odluka, kako se kupaju u virilnoj gangsterskoj atmosferi napada na svijet, a ispod te male jezgre nesputane horizontalnosti, jednu vertikalu, ne mo\u0107i, ve\u0107 podlo\u017enosti<\/em>. Vrtoglavu kaskadu dr\u0161\u0107u\u0107e poslu\u0161nosti, u upravi kao i u poduze\u0107ima, koja vi\u0161e ne poku\u0161ava razumjeti \u0161to je tjerana da \u010dini. Jedna takva strukturacija, iako podr\u017eana od slu\u017ebi javnog reda i globalnih konzultantskih ureda, raspola\u017ee s vrlo slabom sposobnosti otpora. Ona je bez vlastitog dr\u017eanja<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

Ovaj svijet u kojem nekolicina arhitekata potajno ure\u0111uje \u017eivot svih svojih suvremenika neminovno gura u cinizam ili u drsko hvalisanje. <\/p>\n\n\n\n

Time \u0161to su nas tretiraju kao stado, povjerovali su da smo glupi. <\/p>\n\n\n\n

Misle da mogu sve re\u0107i, a da nitko ni\u0161ta od toga ne\u0107e shvatiti.<\/p>\n\n\n\n

To je Le Layevo “vrijeme raspolo\u017eive pa\u017enje”. Ili “Mi smo pobijedili u klasnoj borbi” Warrena Buffetta. Ili harangiranje Laurent Alexandrea studentima Polytechnique: “Vi, bogovi, koji gospodarite, kontrolirate i upravljate tehnologijama NBIC-a, stvorit \u0107ete jaz vis-\u00e0-vis beskorisnih. […] \u017duti prsluci su prva manifestacija toga nepodno\u0161ljivog intelektualnog jaza. […] Neodlo\u017eno je izbje\u0107i umno\u017eavanje \u017dutih prsluka.”<\/p>\n\n\n\n

\"\"
3<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ono \u0161to ih izlu\u0111uje, s teoreti\u010darima zavjere, je primijetiti da im je oklada propala.<\/p>\n\n\n\n

Ne dostaje nas zabaviti i zastra\u0161iti da bi nas se obuzdalo.<\/p>\n\n\n\n

Mi se informiramo. Mi se formiramo. Mi raspravljamo. Mi \u010ditamo. Mi mislimo. Jo\u0161 gore, nastojimo podijeliti ono \u0161to vjerujemo da smo shvatili.<\/p>\n\n\n\n

Na\u0161a sredstva su skromna, ali nismo spremni odustati od detektiranja njihovih manevara.<\/p>\n\n\n\n

A povrh svega mi znamo, mi, gdje mi \u017eivimo<\/em>.<\/p>\n\n\n\n

\u010citali smo organskog teoreti\u010dara Europskog vije\u0107a, Luuka van Middelaara, kako slavi uzastopne udare<\/em>, odva\u017ene kao i pritajene, kojima se europska vlast oslobodila svake kontrole. Nije nam promaklo da se pri tom referira na francuskog Machiavellija 17. stolje\u0107a, Gabriela Naud\u00e9a, i na njegova Politi\u010dka razmatranja o dr\u017eavnim udarima<\/em>. I dobro smo zabilje\u017eili da nas vidi kao inertnu publiku za koju politi\u010dka aristokracija mora dobro odigrati svoja neokonzervativna uprizorenja, pa da se ipak ne\u0161to dogodi. Njegova mirna drskost nije pala na gluhe u\u0161i.<\/p>\n\n\n\n

\u010citali smo o prijeziru prema ljudima, tako otpornim na svaku razumnost i tako sklonim glasinama, koji cure iz svake re\u010denice Rata cjepiva<\/em> Patricka Zylbermana – neke vrste savjeta Princu da bez imalo skrupula skr\u0161i svu opoziciju aktualnoj politici cjepiva. I to \u0107e biti uzvra\u0107eno.<\/p>\n\n\n\n

Odu\u0161evio nas je taj intervju s nekim bliskim Jeanu Monnetu, \u010dovjekom transatlantske elite u poslijeratnoj Francuskoj, \u010dovjekom odvjetni\u010dkih tvrtki Wall Streeta znatno vi\u0161e nego CIA-e. Pripovijeda o svom nevjerojatnom \u017eivotu u Komesarijatu za planiranje izme\u0111u 1946. i 1958., gdje je bio koautor desetak inauguracijskih izjava predsjednika Vije\u0107a: \u201eNa Planiranju je bilo nevjerojatno! Bili smo trojica: Monnet, Hirsch i ja, ostalo su bile komisije, bili su stru\u010dnjaci, ali nas trojica smo uvijek bili zajedno da radimo sve \u2013 neka vrsta komande. Radili smo rekonstrukciju, plan industrijalizacije, stabilizaciju, socijalnu politiku; izra\u0111ivali smo vanjsku politiku, a zavr\u0161ili smo izra\u0111uju\u0107i vojnu politiku […] Mo\u017eete li zamisliti \u017eivot koji smo vodili? Bila je to ne\u010duvena raznolikost. Iz mog tavanskog ureda u Komesarijatu za planiranje, uvelike sam inspirirao francusku ekonomsku politiku. To je bilo vrlo u\u010dinkovito kao metoda; tri prikrivena tipa su koji radili sve! A vlade su radile \u0161to im se ka\u017ee! <\/strong>(Pierre Uri u<\/em> Fran\u00e7ois Fourquet, Les Comptes de la puissance<\/em>, 1980.) Nedostajao nam je ovaj mali povijesni uvid u to razdoblje; on informira i dosta dalje od njega.<\/p>\n\n\n\n

Vidjeli smo kako Edward Bernays, koji je javno tvrdio da izvla\u010di ogla\u0161avanje iz njegovog magi\u010dnog doba kako bi pristupilo svojem znanstvenom dobu, samog sebe u crte\u017eima predstavlja kao melankoli\u010dnog \u010darobnjaka oko kojeg se okre\u0107e svijet.<\/p>\n\n\n\n

\"\"
Jeremijino zastranjenje 50, 2 : \u201eNavijesti to me\u0111u nacijama i objavi, i postavi normu. Objavi, ni\u0161ta ne skrivaj.\u201c 4<\/a><\/sup> <\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

Ili Alex Pentland, bihevioristi\u010dki papa GAFAM-a, govore\u0107i prije nekoliko godina u Mountain View-u, u sjedi\u0161tu Google-a: “Vi, vi ste \u010duli da se pri\u010da o racionalnim pojedincima […] To nije moja stvar. […] Ja ne vjerujem da smo pojedinci […] Djelovanje – ono se ne nalazi pod na\u0161im lubanjama. Djelovanje – ono je na na\u0161im dru\u0161tvenim mre\u017eama.”<\/p>\n\n\n\n

\u010citali smo Erica Schmidta, \u0161efa Googlea, 2013.: “Gotovo ni\u0161ta, s iznimkom biolo\u0161kog virusa, ne mo\u017ee rasti tako brzo, u\u010dinkovito ili agresivno kao ove tehnolo\u0161ke platforme; ista mo\u0107 \u010dini ljude koji ih grade, kontroliraju i koriste, tako\u0111er svemo\u0107nima.<\/strong>“<\/p>\n\n\n\n

I naravno, \u010ditali smo Klausa Schwaba, njegovu \u010cetvrtu industrijsku revoluciju<\/em> i njegov COVID-19: Veliki reset<\/em>. Morbidna naslada s kojom tamo specificira “katastrofalne u\u010dinke na na\u0161e mentalno blagostanje” atmosfere tjeskobe odr\u017eane oko “jedne od najmanje smrtonosnih pandemija koju je svijet vidio u posljednjih dvije tisu\u0107e godina”, s kojom odmjerava “traumu, zbunjenost i ljutnju” izazvane mjerama obuzdavanja kod ve\u0107ine ljudi i neusporedivu sre\u0107u s kojom ove iste okolnosti ispunjavaju istinski kreativne genije, ostavila nas je bez rije\u010di. Kakvom ismijavanju su se izlo\u017eili mediji izdaju\u0107i za “teoriju zavjere” ono \u0161to je u cijelosti napisano u knjigama koje se nisu ni potrudili prelistati!<\/p>\n\n\n\n

\"\"
5<\/a><\/sup><\/figcaption><\/figure>\n\n\n\n

\u0160to se dulje prote\u017ee elektroni\u010dka kontrola, tim vi\u0161e univerzalni reporting <\/em>produbljuje iluziju sveznanja \u0161efova, tim ve\u0107i utjecaj jedan mali broj kozmokrata stje\u010de nad \u017eivotima uvijek sve ve\u0107eg broja ljudi i tim ih se vi\u0161e \u010duje kako se razme\u0107u svojim makijavelisti\u010dkim momentom.<\/p>\n\n\n\n

To \u0107e razmetanje biti njihova propast.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n

\n\n\n\n

\u00a9 \u00c9ditions du Seuil, sije\u010danj 2022. Originalni tekst mogu\u0107e je kupiti na poveznici: Manifeste conspirationniste<\/a><\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n<\/div>\n

  1. “Holland Tunnel Port Authority” \u00a9 prava pridr\u017eana.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  2. “Vau ! \u010cuj ovo\u2026 “, viralna slika (meme).[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  3. “I delete your posts”, viralna slika (meme).[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  4. Jeremijino zastranjenje 50, 2 : prava pridr\u017eana.[↩<\/a>]<\/span><\/li>
  5. “You\u2019ll own nothing and you\u2019ll be happy” \u00a9 Lushlux.[↩<\/a>]<\/span><\/li><\/ol>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

    1. Projekt vladanja svime U dana\u0161nje vrijeme, kad postoji namjera da se cijelu jednu populaciju primora da se prepusti ubrizgavanju “cjepiva”, zakon se ne progla\u0161ava odmah, prije nego \u0161to se policija po\u0161alje me\u0111u pobunjenike. To ne bi bilo moderno. Bilo…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":613,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[68,5],"tags":[134,104,132,129,126,131,82,130,128,103,133,127],"class_list":["post-603","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-manifest-zavjerenika","category-stvarna-politika","tag-bauhaus","tag-covid-19","tag-google","tag-gregory-bateson","tag-henry-ford","tag-klaus-schwab","tag-leo-lowenthal","tag-madsen-pirie","tag-margaret-mead","tag-norbert-wiener","tag-walter-gropius","tag-yuval-harari"],"yoast_head":"\nUmije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa<\/title>\n<meta name=\"robots\" content=\"index, follow, max-snippet:-1, max-image-preview:large, max-video-preview:-1\" \/>\n<link rel=\"canonical\" href=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\" \/>\n<meta property=\"og:locale\" content=\"hr_HR\" \/>\n<meta property=\"og:type\" content=\"article\" \/>\n<meta property=\"og:title\" content=\"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa\" \/>\n<meta property=\"og:description\" content=\"1. Projekt vladanja svime U dana\u0161nje vrijeme, kad postoji namjera da se cijelu jednu populaciju primora da se prepusti ubrizgavanju “cjepiva”, zakon se ne progla\u0161ava odmah, prije nego \u0161to se policija po\u0161alje me\u0111u pobunjenike. To ne bi bilo moderno. Bilo…\" \/>\n<meta property=\"og:url\" content=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\" \/>\n<meta property=\"og:site_name\" content=\"4diskursa\" \/>\n<meta property=\"article:published_time\" content=\"2024-12-27T09:08:59+00:00\" \/>\n<meta property=\"article:modified_time\" content=\"2024-12-29T07:46:06+00:00\" \/>\n<meta property=\"og:image\" content=\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:width\" content=\"1323\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:height\" content=\"992\" \/>\n\t<meta property=\"og:image:type\" content=\"image\/png\" \/>\n<meta name=\"author\" content=\"dominik_cosic\" \/>\n<meta name=\"twitter:card\" content=\"summary_large_image\" \/>\n<meta name=\"twitter:label1\" content=\"Napisao\/la\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data1\" content=\"dominik_cosic\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:label2\" content=\"Procijenjeno vrijeme \u010ditanja\" \/>\n\t<meta name=\"twitter:data2\" content=\"39 minuta\" \/>\n<script type=\"application\/ld+json\" class=\"yoast-schema-graph\">{\"@context\":\"https:\/\/schema.org\",\"@graph\":[{\"@type\":\"Article\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#article\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\"},\"author\":{\"name\":\"dominik_cosic\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7\"},\"headline\":\"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta\",\"datePublished\":\"2024-12-27T09:08:59+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-29T07:46:06+00:00\",\"mainEntityOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\"},\"wordCount\":7786,\"commentCount\":0,\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png\",\"keywords\":[\"Bauhaus\",\"Covid-19\",\"Google\",\"Gregory Bateson\",\"Henry Ford\",\"Klaus Schwab\",\"Leo L\u00f6wenthal\",\"Madsen Pirie\",\"Margaret Mead\",\"Norbert Wiener\",\"Walter Gropius\",\"Yuval Harari\"],\"articleSection\":[\"Manifest zavjerenika\",\"Stvarna politika\"],\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"CommentAction\",\"name\":\"Comment\",\"target\":[\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#respond\"]}]},{\"@type\":\"WebPage\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\",\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\",\"name\":\"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa\",\"isPartOf\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website\"},\"primaryImageOfPage\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage\"},\"thumbnailUrl\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png\",\"datePublished\":\"2024-12-27T09:08:59+00:00\",\"dateModified\":\"2024-12-29T07:46:06+00:00\",\"breadcrumb\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#breadcrumb\"},\"inLanguage\":\"hr\",\"potentialAction\":[{\"@type\":\"ReadAction\",\"target\":[\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603\"]}]},{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage\",\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png\",\"contentUrl\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png\",\"width\":1323,\"height\":992},{\"@type\":\"BreadcrumbList\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#breadcrumb\",\"itemListElement\":[{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":1,\"name\":\"Po\u010detna stranica\",\"item\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/\"},{\"@type\":\"ListItem\",\"position\":2,\"name\":\"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta\"}]},{\"@type\":\"WebSite\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website\",\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/\",\"name\":\"4diskursa\",\"description\":\"Mjesto lakanovske psihoanalize i politike\",\"publisher\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization\"},\"potentialAction\":[{\"@type\":\"SearchAction\",\"target\":{\"@type\":\"EntryPoint\",\"urlTemplate\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?s={search_term_string}\"},\"query-input\":{\"@type\":\"PropertyValueSpecification\",\"valueRequired\":true,\"valueName\":\"search_term_string\"}}],\"inLanguage\":\"hr\"},{\"@type\":\"Organization\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization\",\"name\":\"4diskursa\",\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/\",\"logo\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/\",\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png\",\"contentUrl\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png\",\"width\":466,\"height\":428,\"caption\":\"4diskursa\"},\"image\":{\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/\"}},{\"@type\":\"Person\",\"@id\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7\",\"name\":\"dominik_cosic\",\"image\":{\"@type\":\"ImageObject\",\"inLanguage\":\"hr\",\"@id\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"url\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"contentUrl\":\"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g\",\"caption\":\"dominik_cosic\"},\"sameAs\":[\"https:\/\/www.4diskursa.net\"],\"url\":\"https:\/\/www.4diskursa.net\/?author=1\"}]}<\/script>\n<!-- \/ Yoast SEO plugin. -->","yoast_head_json":{"title":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa","robots":{"index":"index","follow":"follow","max-snippet":"max-snippet:-1","max-image-preview":"max-image-preview:large","max-video-preview":"max-video-preview:-1"},"canonical":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603","og_locale":"hr_HR","og_type":"article","og_title":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa","og_description":"1. Projekt vladanja svime U dana\u0161nje vrijeme, kad postoji namjera da se cijelu jednu populaciju primora da se prepusti ubrizgavanju “cjepiva”, zakon se ne progla\u0161ava odmah, prije nego \u0161to se policija po\u0161alje me\u0111u pobunjenike. To ne bi bilo moderno. Bilo…","og_url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603","og_site_name":"4diskursa","article_published_time":"2024-12-27T09:08:59+00:00","article_modified_time":"2024-12-29T07:46:06+00:00","og_image":[{"width":1323,"height":992,"url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png","type":"image\/png"}],"author":"dominik_cosic","twitter_card":"summary_large_image","twitter_misc":{"Napisao\/la":"dominik_cosic","Procijenjeno vrijeme \u010ditanja":"39 minuta"},"schema":{"@context":"https:\/\/schema.org","@graph":[{"@type":"Article","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#article","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603"},"author":{"name":"dominik_cosic","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7"},"headline":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta","datePublished":"2024-12-27T09:08:59+00:00","dateModified":"2024-12-29T07:46:06+00:00","mainEntityOfPage":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603"},"wordCount":7786,"commentCount":0,"publisher":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png","keywords":["Bauhaus","Covid-19","Google","Gregory Bateson","Henry Ford","Klaus Schwab","Leo L\u00f6wenthal","Madsen Pirie","Margaret Mead","Norbert Wiener","Walter Gropius","Yuval Harari"],"articleSection":["Manifest zavjerenika","Stvarna politika"],"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"CommentAction","name":"Comment","target":["https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#respond"]}]},{"@type":"WebPage","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603","name":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta - 4diskursa","isPartOf":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website"},"primaryImageOfPage":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage"},"thumbnailUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png","datePublished":"2024-12-27T09:08:59+00:00","dateModified":"2024-12-29T07:46:06+00:00","breadcrumb":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#breadcrumb"},"inLanguage":"hr","potentialAction":[{"@type":"ReadAction","target":["https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603"]}]},{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#primaryimage","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png","contentUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2024\/12\/manifest9.png","width":1323,"height":992},{"@type":"BreadcrumbList","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?p=603#breadcrumb","itemListElement":[{"@type":"ListItem","position":1,"name":"Po\u010detna stranica","item":"https:\/\/www.4diskursa.net\/"},{"@type":"ListItem","position":2,"name":"Umije\u0107e vladanja proizvodi samo \u010dudovi\u0161ta"}]},{"@type":"WebSite","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#website","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/","name":"4diskursa","description":"Mjesto lakanovske psihoanalize i politike","publisher":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization"},"potentialAction":[{"@type":"SearchAction","target":{"@type":"EntryPoint","urlTemplate":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?s={search_term_string}"},"query-input":{"@type":"PropertyValueSpecification","valueRequired":true,"valueName":"search_term_string"}}],"inLanguage":"hr"},{"@type":"Organization","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#organization","name":"4diskursa","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/","logo":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/","url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png","contentUrl":"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/07\/4diskursa-logo1.png","width":466,"height":428,"caption":"4diskursa"},"image":{"@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/logo\/image\/"}},{"@type":"Person","@id":"https:\/\/www.4diskursa.net\/#\/schema\/person\/96a536ff3b80028209e0e136f33eebc7","name":"dominik_cosic","image":{"@type":"ImageObject","inLanguage":"hr","@id":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","url":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","contentUrl":"https:\/\/secure.gravatar.com\/avatar\/15273ec8b12a6c96b592f5c3d9c51335c0b2f8a4b6c2a0c3a2e0a71e2ed0e805?s=96&d=mm&r=g","caption":"dominik_cosic"},"sameAs":["https:\/\/www.4diskursa.net"],"url":"https:\/\/www.4diskursa.net\/?author=1"}]}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/603","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=603"}],"version-history":[{"count":6,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/603\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":616,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/603\/revisions\/616"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/613"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=603"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=603"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.4diskursa.net\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=603"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}