Tvrditi da se borite protiv epidemije, a sutra protiv ekolo\u0161ke katastrofe, uvjetuju\u0107i sav dru\u0161tveni \u017eivot pokazivanjem \u201cpropusnice\u201d, nekakve uop\u0107ene elektroni\u010dke verzije radni\u010dke knji\u017eice 19. stolje\u0107a, kako biste kasnije neodgovornima obilje\u017eili one koji taj zahtjev nalaze ekstravagantnim – trenutna vlast je razvila ukus za ovu ponavljaju\u0107u operaciju: postaviti mahnitu stvarnost, a zatim proglasiti hereticima one koji se odbijaju na nju pretplatiti.<\/p>\n\n\n\n
Ali mi nismo hereza. <\/p>\n\n\n\n
Mi smo raskol<\/em>.<\/p>\n\n\n\n U ovom trenutku nema onih koji odlu\u010duju i onih koji protestiraju.<\/p>\n\n\n\n Postoje stvarnosti <\/em>koje se razilaze, perceptivni kontinenti koji se razdvajaju, oblici \u017eivota koji postaju nepomirljivi.<\/p>\n\n\n\n To je divergencija koja je daleko masivnija i daleko ti\u0161a od svega \u0161to se manifestira.<\/p>\n\n\n\n Ova situacija doslovno razbje\u0161njuje <\/em>one kojima je potreban jedinstveni svijet kojim \u0107e vladati, makar u njihovom sitnom mjerilu. Njima je nu\u017eno svim sredstvima reapsorbirati tu spolja\u0161njost koja im izmi\u010de. Bilo da se radi o Augustinu pred pelagijanizmom ili papom Inocentom III pred duhovnim pokretima, lov na heretike uvijek se vodi dvostrukim potezom reintegracije \u201cdiplomata\u201d \u2013 onih koji su prihvatili \u017eivjeti, etimolo\u0161ki, \u201cpovijeni u dvoje\u201d (pli\u00e9s en deux) – i istrebljenjem neukrotivih. Suvremeno anti-zavjereni\u0161tvo podignuto je na takvim vrstama kabala, iako im tako\u0111er dodaje suplementarni zavrtaj.<\/p>\n\n\n\n Izumitelj antikonspirativne retorike je Karl Popper s Otvorenim dru\u0161tvom i njegovim neprijateljima<\/em> 1945. godine. Dvije godine kasnije osnovao je sa svojim prijateljem Friedrichom von Hayekom, koji mu je prona\u0161ao mjesto na London School of Economics, najuspje\u0161niju konspiraciju druge polovice 20. stolje\u0107a: Dru\u0161tvo Mont Pelerin. 1947. Dru\u0161tvo Mont Pelerin krenulo je iz stanja potpunog povijesnog poraza liberalnog tabora – cijeli svijet, ili blizu toga, postao je kejnzijanski. Ono se tome suprotstavilo ontolo\u0161kom izvjesno\u0161\u0107u svoje misije – Hayek, Von Mises i Popper ve\u0107 su na epistemolo\u0161koj razini bili ponudili opovrgavanja socijalizma od kojih se ovaj nikada nije u su\u0161tini oporavio te na koja se i sam na kraju preobratio. Kako bi imalo polugu nad svime, Dru\u0161tvo Mont-P\u00e8lerin raspola\u017ee mre\u017eom pouzdanih prijateljstava, hranjenih tvrdim filozofskim raspravama i diskretnim suradni\u0161tvima utkanim u upravljanje, kao i u poslovni svijet preko novinarstva \u2013 tamo, dakle, nisu bili samo ekonomisti. Ono nikada ne izla\u017ee svoju svrhu, politi\u010dku, a opet opsesivnu, ne dopu\u0161taju\u0107i da se nazre ijedna od njegovih strategija, maskiraju\u0107i u konvencionalnu formu teorijske rasprave na visokoj razini svoju takti\u010dku agendu. Kroz trideset godina metodi\u010dnog, tvrdoglavog rada, ponekad potajnog, ponekad javnog, Dru\u0161tvo Mont Pelerin krstilo je neoliberalizam. Ono ga je postavilo na vlast u glavama ljudi prije nego u \u010dileanskim, francuskim, britanskim ili ameri\u010dkim predsjedni\u010dkim pala\u010dama. Ono ga je u\u010dinilo prevladavaju\u0107om atmosferom u dru\u0161tvima, spontanim jezikom vlada, implicitnom oprugom ve\u0107ine tehnologija u modi. On je stekao upori\u0161te u svim podru\u010djima i metastazirao je na \u010detiri strane svijeta na stotinu sveu\u010dili\u0161nih odjela, think-tankova, instituta i grupa za pritisak, koje su i same u kontinuiranom slijedu iznijele tisu\u0107u prijedloga, tisu\u0107u izvje\u0161\u0107a i analiza, te tisu\u0107u kratkoro\u010dnih, srednjoro\u010dnih i dugoro\u010dnih rje\u0161enja – do to\u010dke u kojoj se i vladaju\u0107i i oni kojima se vlada \u010desto na\u0111u, ruju\u0107i po duhu vremena, kako prakticiraju neoliberalizam bez da to znaju. \u010cak ni tehnologija neuronskih mre\u017ea u temelju deep learning-a<\/em> nije bez nekog nepriznatog duga prema Hayeku & Co.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n Bilo je potrebno jedno osobito zatvoreno dru\u0161tvo da bi se svima nametnulo “otvoreno dru\u0161tvo”. Antikonspirativna retorika je od svog za\u010detka u biti slu\u017eila kako bi se prikrila intenzivna konspirativna aktivnost. Ona nali\u010di taktici poricanja klimatskih promjena od strane naftnih multinacionalki, koje su za to znale od 1960-ih<\/em>. To iscje\u0111uje protivnika, ostavlja ga bez glasa, oduzima mu zajedni\u010dko tlo pod nogama. Neotesanost postupka razoru\u017eava zbog gotovo pankerskog propitivanja onoga \u0161to je ionako razuman dokaz, \u0161tovi\u0161e, potvr\u0111ena \u010dinjenica. Tkogod ga povla\u010di dobiva time vremena da dovede do kraja operacije u tijeku, kao i da se konzultira \u0161to dalje. On zaklanja taj svijet od svake kritike, stvara dimnu zavjesu i priprema teren za svoje budu\u0107e operacije. Optu\u017eba za zavjereni\u0161tvo za\u0161titnica je besramne la\u017ei.<\/p>\n\n\n\n 2. lipnja 2006., za\u0161ti\u0107en vojskom policajaca, zamjenik socijalisti\u010dkog gradona\u010delnika Grenoblea branio je u svom gradu sporno otvaranje Minatec-a, novog istra\u017eiva\u010dkog centra Francuske komisije za atomsku energiju (Commissariat \u00e0 l’\u00e9nergie atomique), posve\u0107enog nanotehnologijama. Prosvjednicima koji su na\u0161li prigovore tom projektu suprotstavio je: “Povjerovati da bi totalitarni ‘nanosvijet’ bio nametnut stanovni\u0161tvu bez prethodne rasprave nije samo stvar obmanjuju\u0107e manipulacije, nego i dobro poznatog oblika politi\u010dke paranoje, koja se oslanja na teoriju zavjere, mr\u017enju prema elitama, izabranima i odgovornima.\u201d Rasprava se, razumljivo, nikada nije odr\u017eala, a nano\u010destice iz Minatec-a, one su sada posvuda. Ako se rasprava nikada nije odr\u017eala, to je zato \u0161to je bila odba\u010dena u trenutku kad je mogla biti odlu\u010duju\u0107a<\/em>. U trenutku kad je jo\u0161 bilo dovoljno vremena da se poni\u0161ti ova nova spletka snabdjevatelja katastrofama.<\/p>\n\n\n\n Bli\u017ee nama, na jedno lijepo jutro u studenom 2016., Narendra Modi je bez ikakvog otpora najavio demonetizaciju nov\u010danica od 500 i 1000 rupija, odnosno 86% gotovine u optjecaju u Indiji. Radilo se, naravno, o borbi protiv siroma\u0161tva i korupcije, o omogu\u0107avanju svim gra\u0111anima da profitiraju od razvoja zemlje i da ih se kona\u010dno u\u010dini jednakima pred poreznom upravom. Oni koji su, onda, osudili brutalan manevar da se ukine anonimnost pla\u0107anja u gotovini i uvede dru\u0161tvena kontrola poja\u010dana kroz digitalizaciju svih ekonomskih interakcija, okrivljeni su kao sljedbenici \u201cteorija zavjere\u201d. Tri godine kasnije, indijska vlada je objavila svoj program \u201cCashless India\u201d, savjetovan od strane oligarha koji je prethodnih godina stvorio nacionalnu bazu biometrijskih podataka. Zemlja se sada di\u010di najdigitaliziranijim gospodarstvom u svijetu – sredstvom bez premca, mo\u017eete pogoditi, za \u201cborbu protiv koronavirusa\u201d.<\/p>\n\n\n\n \u201cKoja je razlika izme\u0111u istine i teorije zavjere? Osam do devet mjeseci\u201d – ova cini\u010dna \u0161ala obi\u0161la je Svjetsku zdravstvenu organizaciju (WHO). Jer ono \u0161to je va\u017eno je \u0161to \u010diniti u tih osam do devet mjeseci, kako tada pove\u0107ati svoju prednost. \u0160ef Alcatela, politehni\u010dar iz Ponts et Chauss\u00e9es, povjerio se jednom od svojih savjetnika: \u201eNa\u0161i ljudi, \u010dak i oni koji su obrazovani i koji se smatraju gospodom, ne znaju misliti. Kad se umije\u0161aju, to je da izazovu katastrofe. Mora se misliti za njih, zauzeti njihove umove. Oni samo ponavljaju stvari i pretvaraju sve u rutine. Dok se trude razumjeti i opravdati nove stvari u koje bi trebali vjerovati, mo\u017eemo raditi, donositi odluke i dovoditi cijeli svijet pred gotove \u010dinove.<\/strong>\u201d (Marcel Bourgeois, Les Yeux pour pleurer. 50 ans chez les patrons<\/em>, 2019.). Kao epigraf knjige u kojoj je prvi put omalova\u017eio \u201cteoriju zavjere\u201d, Popper je postavio ovu re\u010denicu Waltera Lippmanna, najutjecajnijeg ameri\u010dkog kolumnista <\/em>s po\u010detka 20. stolje\u0107a, \u201ctvorca\u201d neoliberalizma: \u201ePropast liberalne znanosti je u samom za\u010detku moralnog raskola modernog svijeta koji tako tragi\u010dno dijeli prosvijetljene umove.\u201d Popper je malo zatajio, za one koji znaju \u010ditati, ono \u0161to je pritom smjerao. Njegov argument protiv \u201cteorija zavjere\u201d mo\u017ee se sa\u017eeti na sljede\u0107i na\u010din: 1 \u2013 one nisu pobjedni\u010dke zato \u0161to ima zavjera; 2 – sve je slo\u017eenije nego \u0161to si zami\u0161ljamo; 3 – postoji \u201clogika situacije\u201d koja izmi\u010de, kao i samo tr\u017ei\u0161te, svakom ovladavanju. Ukratko, ne mo\u017eemo govoriti<\/em> jer nismo posvuda, te stoga ne mo\u017eemo ni u \u0161to biti sigurni. Poku\u0161ati proizvesti povijesnu razumljivost tijeka doga\u0111aja fatalno je umi\u0161ljanje. Tko god o ovom svijetu ka\u017ee ne\u0161to \u0161to on ve\u0107 ne ka\u017ee o sebi, prekora\u010duje svoja epistemolo\u0161ka prava. \u0160tovi\u0161e, nema se \u0161to re\u0107i o ovom svijetu. Preostaje samo prilagoditi mu se. Svakoj ina\u010de diskutabilnoj propoziciji o stanju stvari, antikonspirativna retorika odgovara s argumentativnom diverzijom o toj propoziciji samoj, pa \u010dak i o osobi koja ju dr\u017ei – njezinim kognitivnim pristranostima, njezinom nedostatku metode, njezinoj erati\u010dnoj psihi, njezinoj paranoji. Tako ona uistinu \u0161titi ovaj svijet – i u tome je njezina funkcija – u preusmjeravanju paljbe, u raspravljanju o psiholo\u0161kim nedostacima i o “epistemolo\u0161kim hendikepima”. Dok mi govorimo o svijetu, antizavjerenici govore samo o nama. Popper, otac svih trolova, vodi do poznatog “paranoi\u010dnog stila u politici”, kojeg tako elegantno odbacuje Richard Hofstadter 1963. kao izraz obi\u010dne apokalipti\u010dne tjeskobe kod intelektualno uskra\u0107enih subjekata. Svijet je, dakle, ta beskrajna neupitna pozitivnost. Jedina mogu\u0107a mudrost je skepti\u010dna. Ako je nu\u017eno “dr\u017eati otvorenom kontroverzu” o neonikotinoidima, nafti ili nuklearnoj energiji, to je samo kako bi se u mi\u0161ljenju takti\u010dki izbjegla kristalizacija neke nepovoljne istine – takvo je barem prijezirom natopljeno mi\u0161ljenje onih koji se nalaze na strani sa zasunom. “Sumnja je na\u0161 proizvod”, naslovljavalo je 1969. godine memorandum jednog od rukovoditelja duhanske industrije. Toliko ugodne sumnje ide jako dobro s aksiomom da jedino tr\u017ei\u0161te, kao jedino sveznaju\u0107e i sveprisutno, zahvaljuju\u0107i cjenovnim signalima, mo\u017ee proizvoditi istine. Tko se mo\u017ee usuditi dr\u017eati da je ovaj svijet petrificiran odnosima dominacije i da ga se mora bez prestanka tjerati da to zaboravi, i a fortiori<\/em> da je odbrojio svoje dane te da mora biti svrgnut? Protuudarac je neobranjiv, barem formalno. Povijesno gledano, s druge strane, on je apsurdan: ako najpodlije zavjere ponekad posrnu, to je zato \u0161to su ih suprotstavljene snage otkrile na vrijeme<\/em> i anga\u017eirale se da ih potuku dok su jo\u0161 bile u zametku – dakle u vremenu u kojem su dobri ljudi, koji uzimaju stvari zdravo za gotovo, jo\u0161 uvijek poricali njihovo postojanje.<\/p>\n\n\n\n “Hell is truth seen too late”<\/em>, podsjetio je Philip Mirowski, veliki povjesni\u010dar neoliberalizma, preupotrebom2<\/a><\/sup> Hobbesa.<\/p>\n\n\n\n Popperov argument vrijedi samo zato \u0161to ima zavjerenika i zato \u0161to djeluju u skladu s njim. <\/p>\n\n\n\n Ako ima zavjerenika, to je jednostavno zato \u0161to ima zavjera.<\/p>\n\n\n\n Epistemolo\u0161ki, daleko smo od toga da budemo sami. U na\u0161oj podr\u0161ci imamo mnogo velikodu\u0161nih analiti\u010dkih umova. Treba samo za\u017ealiti njihovu iznenadnu \u0161utnju od o\u017eujka 2020. Povjesni\u010dar znanosti Steven Shapin je svojim kolegama na Harvardu u prosincu 2019. objasnio da ako toliko ljudi vi\u0161e ne vjeruje u “znanost”, to nije samo zbog “nedostatka pedagogije” ili zbog mentalnog zaostajanja, nego mo\u017eda zato \u0161to je, nakon atomske bombe i projekta Manhattan koji ju je iznjedrio, i nakon zamatanja istra\u017eivanja u slu\u017ebu kapitala, “znanost\u201d imala toliko uspjeha u ovom svijetu, da svi znaju da je suvi\u0161e ulo\u017eena da bi bila iskrena<\/em>. Toliko je dobro slu\u017eila mo\u0107i da nitko od nje vi\u0161e ne o\u010dekuje da uz to slu\u017ei i istini.<\/p>\n\n\n\n S druge strane, ne manjka ljevi\u010darskih \u0161krabala koja poku\u0161avaju prosvijetliti dobre ljude u ogromnim obujmima o toj zavjeri koja “\u0161titi sustav” i “potkopava dru\u0161tvenu borbu”. Mi \u0107emo im osvje\u017eiti pam\u0107enje, u smislu povijesne edifikacije, s ovom malom anegdotom punom lekcija. Slijede\u0107i Poppera, tijekom tog hladnog rata u kojem sukob izme\u0111u makartizma i staljinizma sigurno nije pomogao slobodom mi\u0161ljenju, nije nedostajalo liberalnih, pa ni libertarijanskih intelektualaca u poku\u0161aju da se dekonstruiraju teorije zavjere, njihova “dijaboli\u010dna kauzalnost” te okrivi taj put kojim sav politi\u010dki radikalizam vodi ravno u plinske komore. Jedan od prvih \u010dlanaka o onome \u0161to se tada zvalo “policijska koncepcija povijesti” pojavio se u antitotalitarnom \u010dasopisu Preuves <\/em>1954. pod perom Man\u00e8sa Sperbera. Deset godina kasnije, ameri\u010dki magazin Ramparts <\/em>dostavio je dokaz da je navedeni \u010dasopis bez njihovog znanja bila financirala CIA.<\/p>\n\n\n\n U svijetu paranoi\u010dara, paranoi\u010dari su ti koji su u pravu.<\/p>\n\n\n\n Antizavjereni\u010dka retorika ima za cilj vlasnicima ovoga svijeta dodijeliti monopol na mogu\u0107nost konspiriranja.<\/p>\n<\/div>\n\n\n\n U mnogim aspektima, slom 2020. godine sestra je onoga iz 1914. godine.<\/p>\n\n\n\n Isti zagu\u0161ljiv, besraman, predvidiv, ali u\u010dinkovit<\/em> karakter propagande.<\/p>\n\n\n\n Ista otvorena izdaja s ljevice.<\/p>\n\n\n\n Ista pustinja koja se iznenada stvara oko onih koji ne trzaju.<\/p>\n\n\n\n Isti rat objavljen neprijatelju kao instrument pod\u010dinjavanja svog vlastitog stanovni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Isti recept za la\u017e, ne samo u novinama, nego \u0161tovi\u0161e u ljudskim odnosima.<\/p>\n\n\n\n Isto pozivanje Dr\u017eavnog Vije\u0107a (Conseil d\u2019\u00c9tat<\/em>) na “iznimne okolnosti” da bi se dovr\u0161ilo razaranje svakog pravnog na\u010dela.<\/p>\n\n\n\n Isto blic-restrukturiranje proizvodnih metoda i ista instantna revizija svih dru\u0161tvenih normi.<\/p>\n\n\n\n Ista pokorna malaksalost koja na kraju pobje\u0111uje, unato\u010d pobunama.<\/p>\n\n\n\n Kao 1914., najurnebesniji spektakl nam nude svi ti radikali koji si ne mogu priznati da su pre\u0161li u vladin tabor. 1914. se moglo dobro nasmijati gledaju\u0107i anarhisti\u010dke pobornike “dru\u0161tvenog rata” konvertirane u trenutku na rat protiv \u0160vaba. Danas, doju\u010dera\u0161nji radikali su za zatvaranje, pod uvjetom da je samoupravljano. Protiv “zdravstvene propusnice” sve dok je svi nemaju. Za “cjepiva” iz solidarnosti, ali bez da se odvi\u0161e zna \u0161to misliti o onome \u0161to je u njima, niti o onima koji ih proizvode. Ima \u010dak i onih koji pomi\u010du granice ukusa za paradoks do te mjere da obvezu cijepljenja procjenjuju infantiliziraju\u0107om i posljedi\u010dno tra\u017ee “vi\u0161e pedagogije”. Nedavno, bilo je nekih \u010dudnih anarhista koji citiraju Bakunjina – “kada se radi o \u010dizmama, pozivam se na autoritet postolara” – kako bi oprali svoju politi\u010dku \u010dast: oni se nikada nisu pod\u010dinili Dr\u017eavi po pitanju \u201csanitarnih\u201d restrikcija; oni su se samo predali lije\u010dnicima, \u0161to nema veze s tim.<\/p>\n\n\n\n Vladaju\u0107i, kojima su jo\u0161 ju\u010der prkosili, i koji su ih tako vje\u0161to uhvatili u njihovoj igri, mora da se dobro smiju na svojim ve\u010derama.<\/p>\n\n\n\n No, u principu, cijela ljevica je ta koja daje, u zadnje dvije godine, najbolje od sebe. Upadala bi u sve napete stupice. Prenosila bi sve iste proizvode vladinih komunikacijskih agencija i ne bi prigovorila ni na jednu emocionalnu ucjenu, ni na jedan paralogizam, ni na jednu suu\u010desni\u010dku \u0161utnju. Otkrit \u0107e se kao ono \u0161to jest: iracionalna snagom racionalizma, opskurantisti\u010dka snagom scijentizma, neosjetljiva snagom sentimentalnosti, morbidna od higijenizma, puna mr\u017enje od filantropije, kontrarevolucionarna od progresivizma, glupa jer se smatra kultiviranom i zlobna snagom \u017eelje da pripada taboru Dobra. Tijekom ove posljednje dvije godine, u svim zemljama svijeta osim mo\u017eda u Gr\u010dkoj, ljevica, socijalisti\u010dka kao i anarhisti\u010dka, umjerena kao i ultra, ekolo\u0161ka kao i staljinisti\u010dka, sustavno bi podupirala tehnokratski svjetski udar. Nikakva zatvaranja, nikakav policijski sat, nikakvo cijepljenje, nikakva cenzura, nikakve restrikcije ne bi se \u010dinile dovoljno ekstremnima da se pobuni. Ona je bila glas straha dok god je strah vladao. Do to\u010dke prepu\u0161tanja da sloboda, demokracija, alternativa, revolucija pa \u010dak i ustanak padnu u pojmovno krilo ekstremne desnice. Mora se re\u0107i da je ona oduvijek utjelovljavala stranku biopolitike<\/em>. Za kraj, trendovski marksisti iz \u010dasopisa Jacobin <\/em>halucinirali bi, iz New Yorka, najavu socijalizma koji dolazi no\u0161enjem maske, dok su drugi oti\u0161li tako daleko da su teoretizirali “cijepni komunizam”. Strastvene rasprave se o\u010dekuju, u otpadnim kontejnerima povijesti.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n O\u010dito je da je u kri\u017earskom ratu protiv zavjereni\u0161tva ljevica dala sav svoj obol. Sve \u0161to mo\u017ee ura\u010dunati u priznate intelektualce, dokone novinare i male poduzetnike alternativnih medija, sve \u0161to je u njoj narcisoidno, napuhano odobravanjem krda, po\u017eurit \u0107e se da hrabro da svoj doprinos. Nitko, ili gotovo nitko, da primijeti kako su svi veliki pisci \u201cljevice\u201d, svi ti spomenici, sve te reference koje djeluju \u0161ik u knji\u017enicama nikad otvorenih knjiga, svi su podjednako konspirativni.<\/p>\n\n\n\n Foucault? On je na kraju Nadzora i kazne<\/em> opisao delikvenciju kao proizvod same zatvorske ustanove, koja time cilja odr\u017eati u perimetru svoje kontrole uvijek prijete\u0107e \u0161irenje ilegalizama. On je posvuda vidio samo strategije i protustrategije, hvatanja i bjegove. Odva\u017eio se na jedan “Ja sam materijalist jer pori\u010dem stvarnost”. Hajde proglasi to javno danas! I gore, nije se bojao, tijekom jednog od svojih predavanja na Coll\u00e8ge de France, izustiti ovo: “Ovaj eksces biomo\u0107i [nad pravom suverena] pojavljuje se kada je \u010dovjeku tehni\u010dki i politi\u010dki dana mogu\u0107nost, ne samo da upravlja \u017eivotom, nego da ga umna\u017ea, da proizvodi \u017eivu\u0107e, da proizvodi \u010dudovi\u0161no, da proizvodi – u krajnjoj liniji – viruse izvan kontrole i univerzalno destruktivne.\u201d<\/strong><\/p>\n\n\n\n Veliki mislilac Razuma u povijesti, Hegel? Vjerovao je u \u017eivotinjski magnetizam, u jednu univerzalnu \u0107ute\u0107u du\u0161u dostupnu u hipnoti\u010dkom stanju. Odgovorio je unaprijed znanstvenicima, zeteti\u010darima i drugim skepticima: “Moglo bi se \u010diniti da \u010dinjenice trebaju provjeru, ali jedna takva provjera bi zauzvrat bila suvi\u0161na onima koji bi ju tra\u017eili, jer oni si krajnje lakim \u010dine zadatak odbacivanja kao iluzija i prijevara beskona\u010dan broja pri\u010da tako dobro potvr\u0111enih kulturom, karakterom, itd., svjedok\u0101. Oni se tako \u010dvrsto dr\u017ee apriornog u svom shva\u0107anju da ne samo da je bilo kakav dokaz nemo\u0107an protiv toga, nego su unaprijed zanijekali ono \u0161to su vidjeli vlastitim o\u010dima.”<\/p>\n\n\n\n Marx, Nietzsche, Freud – svi oni koji su svrstani me\u0111u “mislioce sumnje”? Svi bi oni danas pro\u0161li za teoreti\u010dare zavjere. Freud je volio povjeriti Ernestu Jonesu, tijekom njihovih bdjenja, svoju strast prema ekstralucidnim vizijama, utjecanju na daljinu ili poslu s duhovima preminulih, a zaklju\u010dio bi s “Vi\u0161e je stvari na nebu i na zemlji nego \u0161to na\u0161a filozofija sanja”. Zamislite.<\/p>\n\n\n\n Adorno? Adorno-kriti\u010dka-teorija, tako malo sumnji\u010den za iracionalizam da je posvetio cijelu knjigu klevetanju horoskopa, pri\u010dao je u Minima Moralia<\/em> o “tajnom dosluhu svakog lije\u010dnika sa smr\u0107u”. “Normalno je\u2026”, uvjeravao je dalje, “…da razdoblje ima svojstvenu bolest.” Dovraga! Pa Deleuze, sa svojim “dru\u0161tvom kontrole”. Guattari, sa svojim “integriranim globalnim kapitalizmom” i svojom “molekularnom revolucijom”. Da ne govorimo o svim “velikim pjesnicima” nacije – Nerval i Rimbaud, Baudelaire i Lautr\u00e9amont, Artaud i Michaux: sve zavjerenici do sr\u017ei! I K. Dick, i Pynchon, i De Lillo, i Bola\u00f1o – morat \u0107emo razmisliti o pra\u017enjenju odjela knji\u017eevnosti tako\u0111er!<\/p>\n\n\n\n Sve autore koje ljevica obo\u017eava, mrzila bi ih \u017eive; a oni, \u017eivi, bi prezirali nju. Voli ih samo kao mrtve, kako bi ih reducirala do kulturne ka\u0161e. Superkonspirator kao \u0161to je Guy Debord mo\u017ee biti uzdignut na rang “nacionalnog blaga” samo zato \u0161to vi\u0161e nije tu da pljuje po onima kojima se u kona\u010dnici prodao. \u010covjek bi skoro zaboravio Rousseaua, tog velikog zavjerenika \u010dije su suze zapalile fitilj Francuske revolucije.<\/p>\n\n\n\n Pa, pri\u010dajmo o Francuskoj revoluciji! Tu je, zavjereni\u010dki doga\u0111aj na razini karikature! Sa svim svojim glasinama o sotonskom moralu dvora, o nesta\u0161icama koje su fabricirali sve\u0107enici, financijeri ili Englezi; ili o sapfi\u010dkim ljubavnim avanturama princeze od Lamballe. Nitko nije ni pomislio svrstati Robespierrea me\u0111u zavjerenike kad je napisao: \u201c\u0160to je prvo razdoblje ove zavjere? Sam za\u010detak Revolucije. Koji su prvi pokreta\u010di? Svi dvorovi ujedinjeni protiv nas. Cilj? Propast Francuske. \u017drtve? Narod i vi. Sredstva? Svi zlo\u010dini.” A svi ovi novinari koji su si sada u\u010dinili profesijom, pla\u0107enom od Facebooka i Google-a, potragu za zavjereni\u010dkim sadr\u017eajem: sje\u0107aju li se barem toga da su prije jedva deset godina, u vremenima slave WikiLeaksa, laskali stanovitom Julianu Assange-u, autoru jednog malog manifesta pod trezvenim naslovom “Urota kao na\u010din vladanja”?<\/p>\n\n\n\n Urotnik kojemu je posve\u0107en grozan bulevar u Parizu i koji je proveo svoj \u017eivot kuju\u0107i zavjere, barem dok se ne bi nalazio izoliran u zatvoru, zaklju\u010dio je: “Oru\u017eje i organizacija, evo odlu\u010duju\u0107ih elemenata napretka, ozbiljnih sredstava za stati mizeriji na kraj. Tko ima \u017eeljeza, ima kruha. Klanjamo se pred bajunetama, metemo nenaoru\u017eane gomile. […] U prisustvu naoru\u017eanih proletera, prepreke, otpori, nemogu\u0107nosti, sve \u0107e nestati. Ali, za proletere koji se daju zabaviti smije\u0161nim promenadama po ulicama, sa\u0111enjem stabala slobode, odvjetni\u010dkim zvu\u010dnim frazama, bit \u0107e u po\u010detku svete vodice, potom uvreda, na kraju mitraljeske paljbe, mizerije uvijek.\u201d (Auguste Blanqui, “Le toast de Londres”, 1851.).<\/p>\n\n\n\n Ljevica je uvijek bila na strani smije\u0161nih uli\u010dnih promenada, sadnje drve\u0107a slobode i odvjetni\u010dkih zvu\u010dnih fraza. To je jedna od nedvojbenih jasno\u0107a koje su ove posljednje dvije godine pru\u017eile. Na desnici, nikad nije ni bilo i\u010dega za o\u010dekivati \u200b\u200bosim perpetuacije naslije\u0111ene nepravde. Ali to da je ljevica, u sr\u017ei, uvijek bila na strani pobjednika<\/em>, i bila ni\u0161ta do njihove lo\u0161e histeri\u010dne savjesti, je ne\u0161to \u0161to bi se pojavilo u o\u010dima sviju<\/em>, u povijesti, samo u brzo zaboravljenim bljeskovima. Posljednje dvije godine to je svakodnevni, beskrajni, neizostavni spektakl. Reaktivna, upetljana, nepokretna, ljevica je uvijek bila kontrarevolucionarna na naju\u010dinkovitiji na\u010din: tvrde\u0107i da “podr\u017eava pokret”. Uvijek odsutna u trenutku kada treba biti tu, ona \u017eivi samo u budu\u0107em vremenu, stvaraju\u0107i narative, ideje, opravdanja koja obja\u0161njavaju i potvr\u0111uju poraz. Od proletarijata, ona je, \u0161tovi\u0161e, uvijek voljela samo njegov poraz<\/em>, koji tako\u0111er za nju \u010dini uvjet njegovog postojanja. Epizoda \u017dutih prsluka, koja je ljevicu vidjela u jednozvu\u010dju s op\u0107om klevetom sve dok je pokret bio buntovni\u010dki, da bi s njim nalazila sve ja\u010de afinitete u mjeri u kojoj je postajao slabiji, svakako ju je vratila natrag u ladicu. Ali posljednje dvije godine su nas kona\u010dno rije\u0161ile toga. Bilo koji \u017eivlji um sada mo\u017ee razumjeti ove rije\u010di, ne\u010dujne kada ih je 1955. napisao komunisti\u010dki pisac Dionys Mascolo: “Suprotnost ljevici nije biti na desnici, ve\u0107 biti revolucionar<\/strong> […] Od svega \u0161to se ne usuditi biti otvoreno, apsolutno desni\u010darsko, ili reakcionarno (ili fa\u0161isti\u010dko) do svega \u0161to se ne usu\u0111uje biti otvoreno revolucionarno, to je vladavina ljevice, upitna, nestabilna, pomije\u0161ana, nedosljedna, plijen svih proturje\u010dja, zaprije\u010dena da bude ona sama neodre\u0111enim brojem na\u010dina da bude ujedinjena koji joj se nude, jo\u0161 jednom rastrgana, kako se ka\u017ee, a nikad rastrgana nesre\u0107om, zlobom ili nespretnosti, ve\u0107 po prirodi. \u201c (O zna\u010denju i uporabi rije\u010di “ljevica”<\/em>)<\/p>\n\n\n\n U o\u017eujku 2020., kao 1914., odjednom tamo vi\u0161e nije bilo nikoga.<\/p>\n\n\n\n Kao 1914., o\u017eujak 2020. rije\u0161io je svijet te hipoteke – ljevice.<\/p>\n\n\n\n Oni koji su, pra\u0107eni desetlje\u0107ima poraza, rikali protiv postoje\u0107eg poretka, odjednom su dovedeni u red, upravo u trenutku kada se tra\u017eila hrabrost da se iz njega izi\u0111e.<\/p>\n\n\n\n Na taj na\u010din, svrstali su se me\u0111u sebi jednake<\/em>.<\/p>\n\n\n\n Bilo je nu\u017eno, 1914., da prestane mistifikacija ljevice kako bi se omogu\u0107io revolucionarni val koji je krenuo od Dade u Z\u00fcrichu do okupiranih tvornica Torina, od pobunjenih mornara Hamburga do \u017eenskih demonstracija koje su inicirale rusku revoluciju.<\/p>\n\n\n\n Sigurno, taj prokleti rat tako\u0111er je bio nu\u017ean da bi se dokraj\u010dio francuski anarhosindikalizam, “velika groznica” engleskih radnika koja se dizala od 1910. ili herojska International Workers of the World u Sjedinjenim Dr\u017eavama.<\/p>\n\n\n\n To je, uostalom, bila svrha tog rata, kao \u0161to je svrha krize upravljanja<\/em> “pandemijom” bila zamrznuti val svjetskih pobuna koje su joj prethodile.<\/p>\n\n\n\n Ima ne\u0161to suludo u promatranju kako prista\u0161e re\u017eima ro\u0111enog iz “13 zavjera od 13. svibnja 1958.” – V. Republike – pokre\u0107u kri\u017earski rat protiv zavjereni\u0161tva.<\/p>\n\n\n\n Ili naprotiv, potpuno logi\u010dno.<\/p>\n\n\n\n Samo oni koji su u potpunosti okusili radosti i mo\u0107i zavjere mogu utoliko nastojati zadr\u017eati isklju\u010divo pravo na nju.<\/p>\n\n\n\n Ako je zavjereni\u0161tvo tako banalno i tako popularno, to je zato \u0161to se u potpunosti dr\u017ei u toj doista popularnoj banalnosti: sva vlast se odr\u017eava samo u zavjeri protiv onih nad kojima se provodi \u2013 zaposlenika, gra\u0111ana, klijenata, stanovni\u0161tva, pacijenata, \u0161ti\u0107enika ili zatvorenika. Nema, po konstrukciji, ozbiljne emancipacije osim u razvoju snage neprovidne za zrake mo\u0107i: dakle, zavjere.<\/p>\n\n\n\n Da bi se, bez smijeha, mogao proglasiti protuzavjereni\u010dki kri\u017earski rat, bilo je potrebno organizirati, kroz desetlje\u0107a, razrje\u0111ivanje povijesnog znanja. To mu je bio uvjet.<\/p>\n\n\n\n S na\u0161e strane, mo\u017eemo naravno precizirati razliku izme\u0111u zavjere i konspiracije. Zavjera evocira sliku zavjerenika okupljenih u istoj prostoriji kako zajedno kuju precizni plan prema eksplicitnoj i dijeljenoj volji. Ona stoji na zajedni\u010dkoj tajni koja lako mo\u017ee biti izdana. Konspiracija \u2013 ona nema nikakve potrebe okupljati svoje \u010dlanove. Ona lebdi. Njezin element je zrak. Dogovor, ovdje, mo\u017ee ostati pre\u0161utan, difuzan, jednako neuhvatljiv kao ideja. To je, \u0161tovi\u0161e, ono \u0161to ju \u010dini tako stra\u0161nom. Ima objektivnih konspiracija koje su proizvod refleksa, reprezentacija, dru\u0161tvenih struktura, koje znaju preokrenuti sve prepreke ostvarenju svoga programa agilnije od dobro vo\u0111enih zavjera. Bilo bi te\u0161ko odrediti im izvor, dodijeliti im sjedi\u0161te, izdvojiti im uzrok. Sada\u0161nji svijet je, bez ikakve sumnje, rezultat dva stolje\u0107a objektivne konspiracije in\u017eenjera \u010diji perimetar je svugdje, a sredi\u0161te nigdje. \u0160to oni tu mogu? Takva je njihova priroda. Trebalo bi da se prestanu in\u017einjirati (s\u2019ing\u00e9nier)<\/em>, da napuste sami sebe. Konspiracije, sa svojim transverzalnim karakterom, nadilaze svjesne ciljeve onih koji su u njih uklju\u010deni. One se ponekad mogu same podijeliti na diskretno mno\u0161tvo lokalnih zavjera. Ni\u0161ta ne nali\u010di uskla\u0111enom manevru, centraliziranoj zavjeri, vi\u0161e od jedinstva u dnevnom novinarskom falsificiranju, koje u prvom redu proizlazi iz u\u010dinka strukture, iz ideolo\u0161ke uniformnosti, iz dru\u0161tvene selekcije, iz profesionalne servilnosti, a koje se vrlo dobro sla\u017ee s autenti\u010dnim operacijama koordiniranih intoksikacija.<\/p>\n\n\n\n Nadasve, potrebno je konspiraciji ukloniti njezinu auru iznimnosti. Na latinskom conspiratio <\/em>je sklad, glazbeno suzvu\u010dje kao i slaganje izme\u0111u bi\u0107a. U liturgiji prvog kr\u0161\u0107anstva, conspiratio <\/em>je trenutak osculuma<\/em>, poljubac u usta koji vjernici razmjenjuju, postaju\u0107i tako “jedan dah”, jedan “duh”. Ritual se brzo pokazao toliko neugodnim crkvenoj hijerarhiju da ga je zamijenila s afektiranim \u201cKristovim mirom”. Pre\u017eivio je samo u srednjovjekovnom odavanju po\u010dasti viteza svom sizerenu, kao i dandanas me\u0111u mafijom. “Zavjera” (un complot), na starom francuskom je jednostavno okupljanje – gomila, sastanak ili dru\u017eina. Gdje god ljudi di\u0161u isti zrak i dijele isti duh, postoji konspiracija. Gdje god se fizi\u010dki okupljaju, postoji zavjera, barem potencijalna. Da su ti pojmovi postali nabijeni zlokobnim zna\u010denjem svjedo\u010di samo o utjecaju Dr\u017eave na definiranje na\u0161eg vokabulara, a posljedi\u010dno i na pogled kojim gledamo na svijet. Jer samo je sa stajali\u0161ta Dr\u017eave<\/em> svaki pojedina\u010dni sporazum i svako pripremljeno okupljanje prijetnja.<\/p>\n\n\n\n Sposobnost konspiriranja inherentna je svoj egzistenciji.<\/p>\n\n\n\n Ona je \u010dak i oznaka svega \u0161to \u017eivi.<\/p>\n\n\n\n Ako sve \u017eivi, \u200b\u200bto je zato \u0161to “sve konspirira”, govorili bi stoici.<\/p>\n\n\n\n Nema ljudske stvarnosti, nema transparentnog <\/em>\u017eivota.<\/p>\n\n\n\n Postoji ostatak u reprezentaciji svake stvari, u zahva\u0107anju svakog bi\u0107a. <\/p>\n\n\n\n Sav publicitet je obavijen s neprozirno\u0161\u0107u.<\/p>\n\n\n\n Gdje ima pozornice i gledatelja, ima i kulisa i sprava.<\/p>\n\n\n\n Gdje ima okvira, ima i van-okvira.<\/p>\n\n\n\n Gdje ima slu\u017ebene politike, ima i tajnih slu\u017ebi.<\/p>\n\n\n\n Organigram organizacija na kraju malo govori o stvarnim hijerarhijama, u poduze\u0107ima, u strankama, u udrugama.<\/p>\n\n\n\n Tako da i doba u kojem je publicitet prodro u sve sfere \u017eivota ne mo\u017ee biti nego doba u kojem se zavjera zauzvrat uplela u svaki kutak postojanja.<\/p>\n\n\n\n Zastranjenje nije zavjereni\u0161tvo, nego podzavjereni\u0161tvo: razaznavanje samo jedne <\/em>velike zavjere, dok ih ima bezbroj koje se odvijaju u svim smjerovima, svugdje i cijelo vrijeme.<\/p>\n\n\n\n Nisu samo mafija X-Mine, Athanor lo\u017ea ili mre\u017ee Fran\u00e7afrique one koje konspiriraju u Francuskoj.<\/p>\n\n\n\n Svaki put kad prijatelji otvoreno pri\u010daju jedni s drugima, svaki put kad se ne\u0161to doga\u0111a<\/em> me\u0111u ljudima, na ulici, u kafi\u0107u ili u glazbi, tu je konspiracija u za\u010detku.<\/p>\n\n\n\n Tko je rekao konspiracija nije nu\u017eno rekao zajedni\u010dki pothvat, nego mogu\u0107nost <\/em>zajedni\u010dkog pothvata.<\/p>\n\n\n\n Koliko je \u0161trajkova ro\u0111eno iz jednog pi\u0161tolja previ\u0161e u gostionici, iz slu\u010dajnog \u010davrljanja za aparatom za kavu?<\/p>\n\n\n\n Pogledajte pa\u017eljivo: nema nikakve dosljedne avanture, nikakvog \u017eivog revolta, nikakvog blistavog poku\u0161aja, koji ne vu\u010de svoje korijene u konspirativnoj dimenziji postojanja.<\/p>\n\n\n\n Spletkari koji su preuzeli upravljanje Dr\u017eavom u\u017easnuti su bilo kakve sloge<\/em> koja bi se na\u0161la me\u0111u bi\u0107ima.<\/p>\n\n\n\n Otuda i nepopustljivost posljednjih godina u pra\u017enjenju svih fizi\u010dkih mjesta gdje se sastajemo, u njihovom zatvaranju, u njihovom nadziranju, u zatvaranju nas unutar \u010detiri zida s vrtom ili bez njega. <\/p>\n\n\n\n Otuda divlja osvetoljubivost, ina\u010de neshvatljiva, Dr\u017eave protiv partijanera.<\/p>\n\n\n\n Bilo koji smi\u0161ljeni kaos je bolji od toga.<\/p>\n\n\n\n Postavljanje algoritamske transparentnosti odnosa me\u0111u bi\u0107ima, od pojave smartphonea i sveprisutnog ra\u010dunalstva, udru\u017eenih s policijskim preuzimanjem javnog prostora, izra\u017eava tu istu grozni\u010davost.<\/p>\n\n\n\n Jer sve, u svojoj svr\u0161enoj propasti, poziva na ru\u0161enje postoje\u0107eg poretka.<\/p>\n\n\n\n Zato je tako \u017eestoka preventivna kontrarevolucija u punom jeku, pod izlikom upravljanja epidemijom.<\/p>\n\n\n\n Nevinima <\/em>\u0107e uvijek biti te\u0161ko u to povjerovati.<\/p>\n\n\n\n <\/p>\n\n\n\n <\/p>\n<\/div>\n\n\n\n \u00a9 \u00c9ditions du Seuil, sije\u010danj 2022. Originalni tekst mogu\u0107e je kupiti na poveznici: Manifeste conspirationniste<\/a><\/p>\n 1. Antizavjereni\u010dka zavjera Tvrditi da se borite protiv epidemije, a sutra protiv ekolo\u0161ke katastrofe, uvjetuju\u0107i sav dru\u0161tveni \u017eivot pokazivanjem \u201cpropusnice\u201d, nekakve uop\u0107ene elektroni\u010dke verzije radni\u010dke knji\u017eice 19. stolje\u0107a, kako biste kasnije neodgovornima obilje\u017eili one koji taj zahtjev nalaze ekstravagantnim –…<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":347,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[68],"tags":[83,90,89],"class_list":["post-344","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-manifest-zavjerenika","tag-foucault","tag-friedrich-von-hayek","tag-karl-popper"],"yoast_head":"\n![\"\"](\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Slika3-1.png\")
2. Kao 1914.<\/h2>\n\n\n\n
![\"\"](\"https:\/\/www.4diskursa.net\/wp-content\/uploads\/2022\/12\/Slika4-1.png\")
3. \u201cSve konspirira\u201d<\/h2>\n\n\n\n
\n\n\n\n